-1026

Nije namijenjeno rješavanju problema kao što su:

- problematično ponašanje pojedinaca, nesporazumi sa
  susjedima i/ili bilo kojom skupinom ljudi

- bilo kakva hitna intervencija (poplava u stanu i sl.)

- psi koji ometaju lavežom ili nisu na uzici ili nemaju brnjicu

- požari, zagađenja zraka i vode

- buka

- prijedlozi za postavljanje novih posuda za otpad, novih
  rasvjetnih tijela, semafora i slično

- žalbe na rad gradskih tijela ili bilo kojih tijela javne uprave

- bespravna gradnja

- divljanje po cestama, konzumiranje droga, javna opijanja,
  nasilje nad životinjama, preprodaja i sl.

Za to postoje nadležna tijela kojima se uvijek možete obratiti.

SLUŽBENA STRANICA

POGLEDAJTE

POPIS ULICA

GRAD METKOVIĆ

TISAK

OSMRTNICE

OBAVIJEST O SMRTI
7.11.2024.
Marija Bukovac - Bela
udova Ivana, rođena Petković
1947. - 2024.
Marija Bukovac - Bela
SJEĆANJE
8.11.2024.
Jure Senta
pok. Vice
1943. - 2020.
Jure Senta

KONTAKT

komentar

Medijsko čerečenje Mosta

Metković, 2. prosinca 2015.
 

„Ponašanje Bože Petrova već dugo nije isto, svi mi koji ga susrećemo, teško ga možemo povezati s osobom koja je počela voditi grad nakon dugogodišnje vladavine Stipe Gabrića – Jamba.

Nažalost nije dugo trebalo čekati da postane i gori od njega. Zašto gori? Dovoljno je reći da je na nedavnim parlamentarnim izborima dobio tek 764 preferencijalna glasa u samom gradu Metkoviću, što dovoljno govori o tome koliko ga sami građani Metkovića i mi koji radimo u Metkoviću – cijenimo.“

Tako počinje pismo „građana Metkovića“ (koji – gle čuda – u njemu rade), što ga donosi opskurni portal dnevno.hr, koji se (ti „građani“) s viškom velikih slova potpisuju kao „Patriotska Liga Kule Norinske i Pojezerja“. Možda su se htjeli maškarati pa su u ime stavili nazive dviju susjednih općina, nekada u sastavu Općine Metković.

I odmah uglavu.  Više puta ponovljena laž postaje istina. Već u drugoj rečenici tvrde da je Petrov u svome Metkoviću dobio samo 764 preferencijska glasa. Naravno da to nije istina (vidi www.izbori.hr) jer je Petrov u Metkoviću dobio točno 2.585 glasova i potukao Damira Krstičevića, koji je dobio 1.835 glasova. U dolini Neretve Petrov je, također, potukao Krstičevića s omjerom 3.926 : 3.433. Pogledajmo i „domicilne“ općine navodne Lige – Kulu Norinsku i Pojezerje. Čak je i u Kuli Norinskoj bio bolji od Krstičevića 197 : 139. Tek je u Pojezerju bio slabiji s 173 : 59. U cijeloj X. izbornoj jedinici dobio je 26.946 glasova. To kažu rezultati izbora, o kozi i o rogu da ne govorimo. To su činjenice, a „slučaj“ g. Nialla Leacyja ima tko nadležan istražiti. Barem se nadamo da ima. Ako je Božo (svjesno ili nesvjesno) s njime tu nešto muljao neka odgovara.

Zaista ne mislim da su ljudi u Mostu najpametniji i najbolji u Hrvatskoj. Ali su jedini koji su se usudili, drznuli nešto učiniti nešto da se prekine politička letargija hrvatskoga naroda koji je u političare izgubio svaku vjeru. Da ne govorimo o tome kako nemali broj političare ocjenjuje prema onoj: ako ne zna za se (priskrbiti materijalno) neće znati ni za nas. Hajdučija je još uvijek i te kako prisutna i prihvatljiva u kolektivnoj (pod)svijesti.

Tragično je ponašanje mnogih medija koji (misle da) kreiraju javno mnijenje. Osluškujući i lijeve i desne iz dana se u dan stavljaju u njihovu službu. Ne zaostaju za njima ni mnogi hrvatski intelektualci, politički analitičari, eksperti svih vrsta. Mostu prigovaraju naivnost, čak i poštenje.  Zamislite, mnogi hrvatski autoriteti (neki  dobronamjerno) upozoravaju na to da je Most naivan, idealistički pošten te da u srazu s „ovejanim“ vukovima neće dobro proći. Predlažu mu da prihvati realnost hrvatske političke scene i prikloni se ma kome. U čemu je onda razlika? Čemu sve ovo?

Situacija u kojoj se Hrvatska našla nije slučajna. Kakvu smo, zapravo, državu imali od „stoljeća sedmog“ do početka jedanaestoga, kada smo je izgubili? Vjerojatno sličnu današnjoj. Državu u kojoj jači tlači. Svaka čast hrvatskoj historiografiji IXX. stoljeća, koja je na valu narodnoga preporoda pokušala raširiti mitove o velikim, poštenim i dobrim hrvatskim vladarima. Od knezova do kraljeva. Većinom su to bili najobičniji tajkuni onoga vremena koji su nastojali učiniti sve da poraze svoje suparnike (vidite hrvatsku povijest i tko je koga) i sebi osiguraju primat. Jako ih je boljelo za hrvatski narod.

Dio hrvatskih građana na prošlim je izborima shvatio da nam trebaju promjene. Zbog djece koja nam odlaze iz Metkovića, iz Hrvatske. Most im je makar pružio nadu, bez obzira na to hoće li uspjeti. Nešto se pokrenulo.

 Ivica Puljan