Metković, 30. studenoga 2014.

U petak je u Galeriji metkovskoga GKS-a široj javnosti prvi put predstavljena knjiga Zažapska onomastika autora dr. sc. Domagoja Vidovića s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Vidović u svome radu, nastalomu doradom doktorske radnje Antroponimija i toponimija Zažablja te na temelju desetogodišnjega arhivskoga i terenskog istraživanja, obrađuje antroponimiju i toponimiju Zažablja, mikroregije na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine koja je nekoć bila dijelom puno već srednjovjekovne humske župe Žapsko (Yabsco). Područje je to koje se kroz povijest nalazilo na razmeđu triju država: velikoga Turskoga Carstva, Mletačke Republike i Dubrovačke Republike, a danas je podijeljeno među dvjema biskupijama i jednom nadbiskupijom: Trebinjsko-mrkanskom i Dubrovačkom biskupijom te Splitsko-makarskom nadbiskupijom.

Tijekom burne povijesti granica se na području  Zažablja stalno pomicala, što je ostavilo traga i u jeziku, no još su značajnije migracije stanovništva, većinom s turskoga područja na mletačko. To je stanovništvo sa sobom često donosilo i staro onomastičko nazivlje u kojem Vidović nalazi više slojeva: od supstratnih jezičnih slojeva – predrimskoga, grčkoga, latinskoga i starijega romanskoga (rimskoga i dalmatskoga), temeljnoga hrvatskog odnosno slavenskog jezičnog sloja do adstratnoga romanskoga (vlaškoga i mletačkoga), mađarskoga, albanskoga i turskoga sloja.

Knjiga od gotovo 400 stranica podijeljena je na sedam poglavlja u kojima su obrađeni zažapski mjesni govori, antroponimija i toponimija. Na šezdesetak stranica priloga donosi mali povijesni rječnik osobnih imena od 12. stoljeća do 1500. godine, popis zažapskih prezimena s godinom prve potvrde i podatkom o promjeni prezimena te popisom zažapskih ojkomima i toponima.

Knjigu su u Metkoviću predstavili: dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dr. sc. Milica Mihaljević, znanstvena savjetnica, dr. sc. Perina Vukša Nahod te  Stanislav Vukorep i Ivica Puljan.

Nakon što je Milan Kapović, ravnatelj Gradskoga kulturnog središta Metković, pozdravio brojne posjetitelje i gostima zahvalio na dolasku u Metković, uvodno je govorio Ivica Puljan koji je rekao je Vidovićeva knjiga, kao ozbiljan znanstveni rad prije svega namijenjena stručnjacima, ali i širemu čitateljstvu jer se može čitati slojevito. Naime, Vidović u svome radu donosi niz povijesnih podataka, većini nepoznatih, što knjigu čini vrlo zanimljivom i  onima koji nisu lingvističke ili srodne struke pa ju je Puljan preporučio svima onima koje zanima povijest našega kraja, bez obzira na to bili oni Zažapci ili ne jer knjiga obuhvaća puno šire područje od današnje male općine Zažablje.

Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u čijoj je nakladi knjiga tiskana, govorio je o važnosti ovih naših krajeva za proučavanje jezika pa je stoga u srpnju ove godine u Metkoviću osnovana podružnica Instituta koja će olakšati terenski rad, bez kojega nema pravih znanstvenih istraživanja. Metković se tu nametnuo kao logičan izbor jer je okružen različitim govorima počevši od dubrovačkoga područja, istočne i zapadne Hercegovine, neretvanskoga kraja te srednjodalmatinskoga primorja, zaleđa i otoka. Ipak, podružnice ne bi bilo da aktualna gradska uprava Institutu nije ustupila prostor u obnovljenoj zgradi bivše Vage – rekao je Jozić.

Milica Mihaljević osvrnula se na Vidovićev dosadašnji rad koji je ove godine kulminirao dvjema knjigama: Metkovskim prezimenskim mozaikom i Zažapskom onomastikom. – Za razliku od prve knjige, koja je pisana popularno prema načelu: red znanosti – red humora, druga je knjiga obiman i ozbiljan znanstveni rad – rekla je dr. sc. Mihaljević, pokrepljujući to nizom primjera iz knjige.

Perina Vukša Nahod, rođena Metkovka, o Zažapskoj onomastici govorila je s dijalektološkog stanovišta. Zažapski su mjesni govori dijalektološki i sociolingvistički veoma zanimljivi. Riječ je o iskonski ikavskome prostoru koji je migracijama poijekavljen, ali je zadržao čitav niz drugih, jezikoslovno važnijih, starijih crta, kao što su šćakavizmi, koji u mnogome mogu pomoći u slaganju hrvatskoga dijalektnog mozaika u prošlosti, a, s obzirom na činjenicu da je riječ o živom prostoru u kojemu se i danas događaju brojne promjene, zavređuje i istraživanja druge vrste.

Posljednji je o Vidovićevu radu govorio Stanislav Vukorep, koji je Vidoviću u mnogome pomogao pri njegovim terenskim istraživanjima. Vukorep je istaknuo da je Vidović nakon sto godina prvi hrvatski znanstvenik koji je jezično istraživao i obrađivao područje istočno od Neretve, a s kojega je istočni dio doline Neretve mahom naseljen.

Na kraju se okupljenima obratio sam autor zahvalivši svima koji su omogućili da knjiga ugleda svjetlo dana, kao i Gradskome kulturnom središtu s kojim već dulje vrijeme uspješno surađuje. Želeći simbolično spojiti dva dijela Zažablja, koja danas dijeli državna granica između RH i BiH, Vidović je svojim knjigama darivao dr. sc. don Ivicu Puljića, predstavnika crkvene vlasti neumskoga zaleđa u BiH te Ivana Obradovića, predstavnika svjetovne vlasti Općine Zažablje u RH.

Nakon predstavljanja, Vidović je kupcima svoje knjige pisao posvete, a oni koji je žele kupiti to će moći učiniti u metkovskoj podružnici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (potkrovlje zgrade bivše Vage u Ulici kralja Zvonimira) po promotivnoj cijeni od 100 kuna.