Velik, veći, Ivano
Ivano Balić u dresu RK Metković Jambo 26. listopada 2001.
Bila je jesen 2000. ili proljeće 2001.
Naši su rukometaši u Splitu
igrali protiv istoimenoga rukometnog kluba. Tadašnji RK Metković Jambo
došao je u Split s respektabilnom ekipom koja je sezonu prije osvojila Kup EHF-a
i bilo je jasno da se od naših očekuje samo pobjeda. Tako je i bilo, ali ne bez
muke, a muku im je zadavao dvadesetdvogodišnji mladić koji je na terenu izvodio
pokrete do tada neviđene u rukometu. Pitao sam nekoga od upućenijih o kome je
riječ i prvi sam put čuo za Ivana Balića.
Nije bilo druge nego
Ivana dovesti u Metković u kojemu je već igrao drugi splitski genijalac Petar
Metličić. Uz domaće Kaleba, Jerkovića, Dominikovića, Golužu, Bjeliša… stvorio se
metkovski rukometni Dream team koji je udario pečat mnogim kasnijim
najsjajnijim odličjima hrvatskoga rukometa na olimpijadama, svjetskim i
europskim prvenstvima. Nažalost, nisu smjeli postati i hrvatskim prvacima (propušteni
su bili tek Kupu) jer to nije dopustio moćni (a tako je i danas) rukometni lobi
pa se nakon Metkovića do sada nitko nije ni primakao na kopljomet RK Zagreb
koji logikom novca usiše sve što se u hrvatskome rukometu u „malim“ klubovima
stvori mukotrpnim radom mnogih zanesenjaka.
Bio je Ivano našim
sugrađaninom tri godine. On i ekipa punili su dupkom našu Gradsku športsku
dvoranu, Metković je mirisao rukometom, Bogu hvala, miriše ponovno. Gledali su
sve to klinci poput Čupića i Brozovića, a njih danas gledaju neki novi klinci. Nema
sumnje, i dalje ćemo mirisati rukometom. Zato ti, Ivano - HVALA!
Red je spomenuti i
druge Splićane koji su poput Balića i Metličića svoju rukometnu afirmaciju
tražili, i našli, u najrukometnijemu gradu u Hrvata. Sedamdesetih godina našim
su sugrađanima tako postali Jere Alujević, Tomislav Dragun i naš legendarni pok.
Tomislav Zubčić.
Ivica Puljan
Povodom opraštanja Ivana Balića od
aktivnoga igranja rukometa,
Metković, 6. lipnja
2015.
7.11.2024.
8.11.2024.
portal@metkovic.hr