|
KOPAČKOM U GLAVU
Priopćenje predsjednika Uprave NK Neretva
|
|
Poštovani prijatelji, navijači, simpatizeri, članovi NK
Neretva,
budući da je natjecanje u 3. HNL – jug došlo do samoga
kraja, dužnost mi je obratiti vam se s nekoliko rečenica i kao predsjednik Uprave osvrnuti se na godinu za nama. U jubilarnoj 95. godišnjici osnutka kluba za
nama je jedna od najtežih sezona na igralištu Iza Vage u svakom smislu,
ponajprije financijskom. Nogomet je skup sport pa čak i na nižim razinama od one
na kojoj igra Neretva, ali Klub mora živjeti (ove je godine Neretva
iz Gradskog Proračuna dobila 300 tisuća kuna, što je tri do četiri puta manje
nego svih prethodnih godina).
Neki su predviđali da je Klubu ostalo još nekoliko mjeseci
života. Govorili su: „Jedva su i na silu, administrativno, ostali u ligi,
sudbina im je bila ispadanje, grad je u banani, nema šanse da financijski zakrpe
sezonu, igrački i trenerski kadar nije dovoljno kvalitetan, predsjednik nije
nogometaš i nema pojma kako Neretvom treba kormilariti, a uz sve to
brojnima će se zamjeriti jer je tvrdoglav i divlje naravi!?“
Ima u tome istine. Prvo, zbilja nikad nisam igrao u
Bayernu ni u Realu, niti sam za Neretvu odigrao ma jednu
službenu utakmicu kao tić, limač, pionir, stariji pionir, kadet,
junior, a kamoli kao prvotimac. Zbilja nisam nogometaš, gitarist sam.
J Drugo, istina je i o gradu u
banani, mislim u financijskom smislu. Pa nije to nikakva tajna, ne moraš biti
nogometaš da to razumiješ. Tko to ne razumije četvrtkom se može naručiti kod
gradonačelnika te od njega i njegovih zamjenika tražiti informacije o
financijama, bananama i povijesnom naslijeđu svega onoga što su zatekli kada su
dobili mandat. Treće, istina je i da ponekad znam biti tvrdoglav, ponekad i
nagao, reći će netko divlji. To je samo onda kada čvrsto i argumentirano branim
interese Kluba, ali nisam primitivac. A između divljega i primitivnoga postoji
razlika. Četvrto, još malo osvrta na ono: „Lani su jedva na silu administrativno
ostali u ligi?!“ Pa nisam tome kriv ni ja ni današnja Uprava Kluba, ni treneri,
ni igrači u svlačionici, ni oružar, redari, prodavači karata, sakupljači
lopti... Kriv je rezultat iz prošle, pretprošle i još niza godina unazad, kriv
je način rada – nerada i na kraju nedovoljan broj bodova na prvenstvenoj tablici
seniora! To nas je zateklo, tokalo, to smo dobili u naslijeđe.
Zadnjih nešto manje godinu dana proveo sam nastojeći
poništiti negativnu sliku stvorenu o klubu. Suočavao sam se s ismijavanjima,
podmetanjima, prijetnjama, ali ostvaren je prvi i osnovni cilj, a to je povratak
na tribine Iza Vage, polako, doduše. S nevjericom, rezervirani i zakopčani do
grla ljudi su se počeli vraćati na tribine i sada smo negdje na pola puta kada
je publika u pitanju. Ali oni koji su gledali utakmice znaju kako smo pošteno i
krvavih koljena odlazili put svlačionice, dobivali ili gubili. Da, pljeskalo nam
se i kada smo gubili!
O igračkom i trenerskom kadru svih uzrasta, o
klupskoj Upravi, o radnoj zajednici, o odanim vojnicima Neretve neću
poimence ni govoriti niti koga imenom i prezimenom spomenuti, svi smo mi jedno,
klub – obitelj. Imamo svojih uspona, padova, veselja, tuge, ponekad i međusobnih
neslaganja, karakternih vrlina i mana, ali kada sudac da znak za početak
utakmice, bilo kojega uzrasta, jednako smo nervozni, jednako se veselimo,
smijemo, i plačemo. I U TOME JE NAŠA SNAGA, PRIDRUŽITE NAM SE!
O sponzorima, donatorima i onima koji su nesebično
i od srca financijski pomogli uskoro ćemo na prigodnom klupskom protokolu,
svakome ćemo pojedinačno stisnuti ruku i javno zahvaliti. Uvijek volim reći,
sponzori Bog vas blagoslovio!
Bili smo hrabri u odlukama, na terenu i izvan
njega. Mada izranjavani, nemali broj puta i vlastitim pogreškama, i kada su nam
na poluvremenu uhitili golmana i kada su nas ucjenjivali, bili smo hrabri. A
smirenja u životu nema bez hrabrosti. Tko nema hrabrosti ne može iznad
prosječnosti.
Seniori su uspjeli ostati u ligi. O juniorima,
kadetima, starijim pionirima, pionirima, limačima, tićima i curama
nogometašicama ne treba trošiti riječi. Njihovi rezultati mogu biti na ponos
najprije njima osobno, njihovim trenerima, ali i svakom roditelju čije dijete
odrasta Iza Vage i socijalizira se postajući članom tima bilo kojega uzrasta i
upoznajući nove prijatelje.
Za sam kraj, iskoristit ću priliku te vas
pozvati ove nedjelje, 1. lipnja na igralište Iza Vage gdje će naši kadeti,
koji su ujedno županijski prvaci, odigrati finalnu utakmicu Kupa protiv Zmaja iz
Blata na Korčuli. Utakmica počinje u 14 sati, a nakon toga će prvotimci odigrati
posljednje prvenstveno kolo protiv Jadrana iz Kaštel Sućurca. Momci su zaslužili
pljesak. I stoga, uime svih kategorija i uzrasta u Klubu, trenera, Uprave,
oružara, redara, prodavača karata, skupljača lopti i u svoje osobno ime od srca
vam zahvaljujem na pohvalama, ali i na kritikama, bile dobronamjerne ili ne.
Svejedno hvala!
NI SAM NE ZNAM ZAŠTO JE VOLIM!?
Predsjednik Uprave NK Neretva
Goran Komazin Meka