Neretvanska kneževina
Potkraj VI. i u početku VII. stoljeća na Balkanski poluotok, iz pradomovine
koja se nalazila na području današnjega Rusije i Poljske, dolaze avarska i
slavenska plemena, među njima i Hrvati. Staro romansko stanovništvo i
Iliri, koji su ponajviše bili romanizirani, nisu im se mogli suprotstaviti.
Avari i Slaveni porušili su rimske gradove, među njima i Naronu, u početku
VII. stoljeća. Nakon toga ubrzo se raspao avarsko-slavenski savez.
Hrvati su u današnju postojbinu došli pod vodstvom petorice braće (Kluk,
Lobel, Muhlo, Kosjenac i Hrvat) i dviju sestara (Tuga i Buga) u vremenu od
614. do 640. godine te su odmah nakon doseljenja počeli osnivati kneževine.
Jedna od hrvatskih kneževina bila je Neretvanska kneževina koja se pružala
između rijeka Cetine i Neretve i na otoke Brač, Hvar, Korčulu i Mljet.
Nalazila se u sastavu Crvene Hrvatske kao samostalna oblast sa ZahumIjem,
Travunjom i Dukljom.
Budući da se delta Neretve s okolicom proteže na objema obalama donjeg toka
rijeke Neretve, lijeva je obala nakon doseljenja Hrvata potpala pod
Zahumlje, a desna pod Neretvansku kneževinu. U IX. stoljeću Neretvanska
kneževina sastojala se od triju županija i to Rastoka, Makra i Dolena i od
otoka Brača, Hvara, Korčule i Mljeta. Važnija naselja u Kneževini bila su
Mokron (Makarska), Ostrok (Zaostrog) i Labinetza (Gradac).
Vladari Kneževine zvali su se judex (sudac), princeps ili dux (knez ili
vojvoda).
Neretvanska kneževina imala je više naziva: Narenta – Neretva, stanovnici
Neretvani; Moronia (Marionia) – Morska (zemlja), stanovnici Morjani ili
Primorci i Contines – Krajina.
Neretvani su u povijesti poznati kao gusari. To zanimanje ih je dovodilo do
čestih sukoba s Mlečanima tijekom IX. stoljeća.
Važnije gusarske akcije Neretvana zabilježene su početkom IX. stoljeća kada
su sa svojim brodovljem ponajviše ugrožavali mletačke trgovačke brodove.
Mlečani su se u više navrata pokušali osloboditi neretvanskih gusara. U
povijesti je poznat njihov poraz kod Makarske 18. rujna 887., kada je u
borbi s Neretvanima poginuo mletački dužd Petar Candiano I. U znak sjećanja
na tu važnu bitku, u kojoj su Mlečani doživjeli poraz, dan 18. rujna slavi
se kao Dan Hrvatske ratne mornarice. Ta je pobjeda Neretvana bitno
izmijenila položaj Neretvanske kneževine sve do kraja X. stoljeća. Naime,
nakon spomenute bitke Mlečani su bili prisiljeni više od jednog stoljeća
plaćati Neretvanima danak za slobodnu plovidbu uz njihove obale. Zbog
oskudice povijesnih izvora za X. stoljeće teško je nešto pouzdanije reći o
njima. Mlečani su se oko tisućite godine oslobodili pomorske dominacije
Neretvana.
U XI. stoljeću Kneževina dolazi u sastav hrvatske države pa će dijeliti
sudbinu ostale Hrvatske. U tom stoljeću Neretvanskom kneževinom vladali su
knezovi: Berigoj (oko 1045—1055), Jakov Stariji (1055—1069), Rusim (oko
1069—1072), Slavac (oko 1072—1074) i Jakov Mlađi (oko 1074—1079). Nakon
bitke na planini Gvozdu (Petrova Gora) godine 1097., u kojoj je u borbi
protiv Mađara poginuo posljednji hrvatski kralj Petar (Svačić), Hrvatska je
izgubila samostalnost i došla pod vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva.
Gusarenje Neretvana na Jadranskom moru imalo je vojnopolitičko značenje. To
je bio oblik narodnog otpora protiv svakog hrvatskog neprijatelja na
Jadranu. Često je bio povod izbijanju sukoba koji su završavali sklapanjem
međunarodnih ugovora. Hrvati su gusarenjem, koje se razlikovalo od
piratskih napada, čuvali svoje obale i pravo na more. U tim su borbama dali
goleme žrtve.
dr. sc. Ivan Jurić
7.11.2024.
8.11.2024.
portal@metkovic.hr