XVII. Maraton lađa na Neretvi 9. kolovoza 2014.

Već sedamnaest godina svake se druge subote u kolovozu održava najmasovnija sportska manifestacija koja okupi gotovo pola tisuće natjecatelja te na desetke tisuća gledatelja raspoređenih od starta u Metkoviću do cilja u Pločama. Pod Lučkim mostom u Metkoviću, na početku maratonske staze dugačke 22,5 km, okupilo se ove godine 37 lađarskih posada iz doline Neretve, ostatka Hrvatske te BiH i Srbije. Trideset tri posade, koje su prošle kvalifikacijsku utrku u Opuzenu, natjecale se u se u konkurenciji za Veliki štit kneza Domagoja, rad ak. kipara Nikole Vučkovića.

Svi su očekivali dramatičan dvoboj dosadašnjega peterostrukoga uzastopnog pobjednika Gusara iz Komina i metkovske ekipe Crni put, kojoj je samo zlom srećom prošle godine izmaknulo prvo mjesto. Svi su znali da su mladići s Crnoga puta (dio grada oko ulice Put Narone u Metkoviću) visoko motivirani i više nego spremni za revanš. Dokazivali su to na višestrukim natjecanjima koja su prethodila Maratonu. No, dogodilo se nešto po čemu će se XVII. Maraton zauvijek pamtiti, ali krenimo redom.

 Visoki pokrovitelj Maratona predsjednik RH Ivo Josipović
Posjet Udruzi lađara Neretve i smotra lađarskih ekipa

Budući da se Maraton lađa na Neretvi vesla u organizaciji Udruge lađara Neretve i pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske,  predsjednik Ivo Josipović u pratnji župana Nikole Dobroslavića i metkovskoga gradonačelnika Bože Petrova pred utrku posjetio nove prostorije Udruge lađara, gdje ga je dočekao predsjednik UL Marko Marušić sa suradnicima. Potom su se zajedno uputili put Trga kralja Tomislava gdje su ih postrojene čekale sve lađarske ekipe. Pozdravivši se s knezom Domagojem (Mario Jurković), predsjednik je obavio smotru postrojenih lađara, tijekom koje je prešao na drugu stranu trga gdje su ga na zidiću čekali neretvanski gusarići, djevojčice i dječaci koji su u sklopu manifestacije Dani neretvanske kneževine dva dana logorovali u Gradskome parku.

Predsjednik se potom s pozornice obratio okupljenima rekavši “Svake godine sam ovdje da podržim ovu sjajnu manifestaciju koja je, s jedne strane, doprinos očuvanju tradicije naše nacionalne baštine, ali i velika i važna turistička atrakcija” te je lađarima poželio čvrstu desnicu i ljevicu.

Start Maratona

Nakon što su sve posade zauzele svoje startne pozicije otpjevana je hrvatska himna, koju su lađari pozdravili veslima u zraku. Trenutak potom odjeknuo je kuburaški plotun, što je bio znak za start utrke, a gledateljima s obiju obala Neretve i s pratećih brodova znak da će u nekoliko sljedećih minuta doživjeti neviđen spektakl. No, spektakl je pratila drama. Drama se dogodila samo stotinjak metara od mosta, kada su lađari Crnoga puta već bili izbili na prvu poziciju i to za cijelu dužinu lađe. U toj gužvi dogodio se kontakt s drugom lađom pa im parić i parićar završavaju u vodi, a Crni put lađu skreće k obali, na što u njih udara druga lađa. Bio je to trenutak šoka, i lađarima i gledateljima s obale. Prvi se pribrao kapetan i trener Josip Kaurin koji skače u vodu, a za njim i dvojica veslača te u lađu uvlače parićara i parić. Sve se odigralo munjevitom brzinom, ali su utrku morali nastaviti sa začelja. Od toga se trenutka pa do pred Opuzenom Crni put borio sam sa sobom.

Od Metkovića do Komina

Nezgoda na startu donijela je Maratonu dodatnu dramatiku, ali je, s druge strane, gledatelje možda previše usredotočila na borbu Crnoga puta da nadoknadi zaostatak pa su se manje pratile druge lađarske posade. Na zapovjednome brodu čuli su se glasovi divljenja, ali i nevjerice da će momci u crnome uspjeti zadržati sebi nametnuti ritam. Kada su drugoplasirane lađare Gospe Karmelske prestigli posred njihova Krvavca, očekivalo se da će do pravoga dvoboja s vodećim Gusarima  doći pred njihovim Kominom. No, Crni put nezaustavljivo nastavlja i već na predjelu Luke izlazi na čelo pa kroz Opuzen uvjerljivo vode.

 

'Veličanstven' doček u Kominu

Komin je poznat kao mjesto koje maratoncima redovito priredi spektakularan doček. Ovoga su puta (neki) Kominjani učinili korak unatrag. U želji da ometu lađare Crnoga puta na njihovu nezaustavljivu plovu k Crnoj rijeci, gotovo cijelim putem kroz Komin pred njih su bacali dimne naprave koje su vodeću momčad obavijale gustim dimom. Za pretpostaviti je samo kako im je bilo veslati i udisati zrak pun dima. Sramota za to mjesto koje se diči peterostrukim uzastopnim prvacima maratona, no neka Kominjani to rasprave među sobom.

Crni put je do Banje, gdje od Neretve počinje prokop prema Crnoj rijeci, prednost još povećao i praktički odlučio pobjednika. Mogla ih je zaustaviti samo viša sila koje, Bogu hvala, ovoga puta nije bilo.

Kao dugi u prokop ulazi kominski Gusar, u parić praćen Stablinom i Žrnovskim galijotima. Tri izvrsne ekipe borit će se za samo dva mala štita.

Na zapovjednom brodu Sea star

Osim predsjednika Josipovića, na zapovjednom brodu našli su se ministri, župani, gradonačelnici i načelnici, ljudi iz politike, biznisa, znanosti, sporta, estrade... Budući da nam je utrka bila važnija, nismo se baš previše njima bavili, ali ponešto smo fotografirali.

Na cilju u Pločama

Koju minutu nakon što je zapovjedni brod Sea star uplovio u Pločanski zaljev, ispod mostića na ušću Crne rijeke pojavili su se lađari Crnoga puta praćeni ovacijama brojnih promatrača s obale i s brodova. Nešto manje od dvije minute za njima su prema cilju zajedno prošli lađari Gusara i Stabline, dok je Korčulanima mali štit umalo izmaknuo jer su bili tek četvrti. Peti i šesti zajedno su do cilja doveslali Rogotin  i krvavačka Gospa Karmelska. Lađari Jerkovca stigli su sedmi i sigurno su mogli bolje da nije bilo onoga nesretnoga sudara njihove lađe s lađom Crnoga puta. Među deset najboljih plasirali su se i vidonjski Domagojevi gusari. Od ekipa s područja Grada Metkovića spomenimo 14. mjesto SU Crni put, 23. Svetoga Ilije, 28. Pruda i 31. juniora Crnoga puta.  Juniori Jerkovca veslali su izvan konkurencije. Metkovskom ekipom slobodno možemo smatrati i Veterane IV. gardijske brigade koji su Maraton završili na 15. mjestu, što je izvrstan rezultat s obzirom da nisu više onako mladi kao što su bili kada su krenuli u rat. Cjelokupan poredak pogledajte na službenoj stranici Udruge lađara.

Pobjednike su na rivi pred hotelom dočekali brojni navijači, djevojke, rodbina i prijatelji pa nema potrebe trošiti riječi na opis atmosfere koja je tamo vladala nakon što je pobjednička lađa pristala uz obalu. Na putu prema hotelu usput fotografiramo Latvijke koje su sudjelovale na I. Ženskom maratonu lađa Opuzen-Metković.

Proglašenje pobjednika obavljeno je na trgu pred pločanskom crkvom Kraljice Neba i Zemlje. Prvo su dodijeljena priznanja lađarima koji su veslali 15 maratona te Pokal Ivan Šprlje za sportski potez na prošlogodišnjem maratonu, koji je dobila ekipa Troja Gabela. Potom su na pozornicu zajedno izašli Gusari Komin i Stablina kojima je srebrne medalje oko vrata objesio predsjednik Organizacijskog orbora Maratona župan Nikola Dobroslavić. Male srebrne štitove u trajno vlasništvo kapetanima su predali metkovski gradonačelnik Božo Petrov i načelnik općine Kula Norinska Nikola Krstičević.

Slijedio je najsvečaniji trenutak. Na pozornicu su praćeni velikim pljeskom izašli lađari Crnoga puta. Njima je zlatne medalje uručio izaslanik predsjednika Josipovića i zamjenik zapovjednika HRM-a komodor Predrag Stipanović, koji im je predao i prijelazni Veliki štit kneza Domagoja. Mali štit u trajno vlasništvo primili su iz ruka pločanskoga gradonačelnika Krešimira Vejića. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pobjednike je nagradio s 40 tisuća kuna. Nagradu im je predao njegov izaslanik dr. Mladen Bušić.

U Pločama je nastavljeno zabavnim programom, a naši su žurili doma u Metković.

Doček lađara u Metkoviću

Nakon proglašenja pobjednika u Pločama, naše su se ekipe vratile u Metković, prvo na središnji trg na kojemu se održavao program zadnjega dana manifestacije Dani neretvanske kneževine, a potom su Jerkovac i Crni put feštu nastavili u svojim kvartovima. Marin Veraja napravio je i kratak videoprilog.