Metković, 1.5.2007. - Dva su praznika u nekadašnjem sustavu slavljena po dva dana, vjerojatno i u nakani da jednom, kada i posljednja nepismena baba shvati da Boga nema, zamijene Božić i Uskrs. Prvi je bio 29. novembar, vrijeme rezervirano za klanje gudina, a drugi 1. maj koji bi počinjao zornicom i odlaskom na izlet u prirodu uz obveznu janjetinu i dijeljenje besplatnih porcija graha.
Spomen na prvi živi, valjda, još samo u nazivu vojvođanske mesne industrije, dok se drugi žilavo održao kao Međunarodni praznik rada. U prvim danima neovisne Hrvatske, dok je prvomajsko crveno naslijeđe još bilo iritirajuće, slavilo se onako, više svijeta radi. Mislim pri tom na službenu politiku, dok su sindikati i lijeve stranke i dalje ustrajale u masovnim okupljanjima radništva (Maksimir) uz crvene garofule i grah.
Danas su stvari polako došle na svoje. Kako ni komunisti nisu uspjeli u svome smiješnom naumu da 29. novembrom i 1. majem zamijene Božić i Uskrs, tako ni Crkva nije mogla ignorirati praznik koji slavi cijeli svijet. Tako je papa Pio XII. 1955. uveo u crkvenu godinu 1. svibnja kao blagdan sv. Josipa Radnika.
Jutros je Gradska glazba „Klementa Viskovića“ promarširala gradskim ulicama svirajući tradicionalne koračnice ne bi li probudila i posljednjeg lijenčinu. Taj običaj u Metkoviću postoji odavna, jedino je promijenjen tajming. Nekada u socijalizmu budili su nas u 5 sati, a danas u kapitalizmu u 7,30. Svakako, dobro je da se ta tradicija i dalje očuva. Stoga, sretan Vam Prvi svibanj maj i Blagdan sv. Josipa Radnika, bez obzira proveli ga uz janjetinu, grah ili kao dan duhovne obnove kao što papa Leon XIII. u svojoj enciklici o svetom Josipu Quamquam pluries „radnike i sve ljude skromnih životnih prilika“ upućuje na sv. Josipa kao uzor i primjer.