Metković, 12.12.2007. - U izdanju Dore Krupičeve iz Zagreba nedavno je izašla knjiga „Književna kritika o Zvonimiru Remeti“ u kojoj su sabrani tekstovi poznatih hrvatskih književnika i književnih kritičara od vremena II. svj. rata do danas. U knjizi, što ju je priredio Branimir Donat, mogu se pročitati zapisi o Zvonimiru Remeti iz pera Vinka Nikolića, Dubravka Jelčića, Branimira Donata i drugih.
Za Metkovce Zvonimir Remata je, osim po svome književnom opusu, zanimljiv i po tome što je posljednje godine svoga života proživio u Metkoviću. Remeta spada u naraštaj onih hrvatskih književnika koji su imali nesreću da književnu zrelost dostignu baš početkom II. svj. rata te kao hrvatski domoljubi nakon rata budu stavljeni na crnu listu, likvidirani, prognani ili osuđeni na robijanje, u najboljem slučaju prešućivani. Remetu komunističke vlasti osuđuju na smrt, ali je kazna na intervenciju Vladimira Nazora preinačena na doživotnu robiju, a nakon toga na 20 godina zatvora. Narušena zdravlja i psihički slomljen iz zatvora je, nakon petnaest godina tamnovanja, izašao 1960. Od tada živi u Metkoviću i u Sarajevu gdje je 1964. umro.
Druga Remetina nesreća jest da se odmah po uspostavi neovisne Hrvatske dogodio Domovinski rat i sve ono što je nakon njega slijedilo pa za Remetu i mnoge druge hrvatske pisce toga naraštaja nije bilo vremena, a moglo bi se reći ni volje. Zalaganjem Udruge „Remeta“ iz Splita i mnogih hrvatskih intelektualaca djelo Zvonimira Remeta nakon šezdeset godina ipak izlazi iz tame u koju je nepravedno bilo gurnuto.