Metković, 17.3.2011. - Vladi se upalila lampica kako smanjiti sivu ekonomiju. Pri tome možete stradati pravi-zdravi. Prema pisanju portala index.hr u hitni postupak u Sabor je danas poslan zakon kojim se zabranjuje pomaganje poznanicima u popravku kućanskih aparata, berbi, svinjokolji i drugim sitnim radovima. Nemojte se odmah uzrujati. Dopušteno vam je pomagati susjedima koji su od vas udaljeni 500 metara te rođacima do četvrtog koljena. Pazite samo, prvo koljeno su već brat i sestra.
   Zamoli li vas vaša stara učiteljica (koja je na vaš odgoj i obrazovanje udarila trajan pečat), a koja vam nije ni rod i pomozbog, a, eto, živi i izvan čarobnoga radijusa od 500 metara, da joj dođete promijeniti osigurač u stanu, dobro razmislite prije nego, kao i do sada, to učinite. Nema veze što je registriranim obrtnicima to takva sitnica da im se takav posao ne isplati obaviti, sudac će biti neumoljiv. Vaša kazna može biti u rasponu od 3 do 30 tisuća kuna. Sve po slovu toga novoga predloženog zakona.
   Postoje i drugi scenariji, B, C, D… Zove vas dobar prijatelj koji vam je do sada stotinu puta pomogao. I vi njemu. Kaže: „Imaš li kakva posla sutra popodne?“ – „Nemam“ – odgovarate mu vi. – „Možeš li mi doći pomoći obrati onaj kupus iza kuće, sada je cijena dobra, a bojim se da će za koji dan pasti?“ – „Oprosti stari,“ – kažete mu vi – „ja sam legalist i poštujem zakone ove države. Molim te obrati se nekom registriranom obrtu ili firmi.“
   Vratimo se i na onih 500 metara. Usporedit ćemo samo našu Ulicu Petra Krešimira IV. u kojoj se kuće nižu jedna za drugom, a iza njih su samo polja, s nekom zagrebačkim kvartom u kojem u krugu 500 metara od nečijega stana ima barem 100 zgrada sa po 100 stanova. „To je nepravda“ – uzviknuo bi (tko ga se sjeća) Kalimero.
   Stoga, nabavite nigdje kartu Metkovića, pročitajte omjer (to je ono 1:xxx), uzmite šestar i označite krajnju domenu vašega dobrosusjedskog djelovanja. Inače biste mogli postati jedan od najljućih neprijatelja društva.
P. S.
Ne znamo postoji li takva država, ili je ikada postojala, koja je propisivala tko je njenim državljanima bliži; brat ili treći rođak, dobar prijatelj iz susjednoga sela ili drugi rođak. Zašto ne bismo svi bili bliski? Ovo naročito ima težinu ovih dana kada gledamo Japance s kojima svi suosjećamo i kojima se svi divimo. Slažemo se, ima nešto u njihovu poimanju osobne obveze za pomoć drugima, ali ima i u državi koja je učinila sve da za sivom ekonomijom nema potrebe.