Metković, 26.2.2012. - Istječu nam posljednji dani veljače koja kao da se ove godine osilila jer joj je još Julije Cezar reformom kalendara svake četvrte godine pridodao jedan dan pa nas je ove prijestupne totalno „zbucala“? Danas nam prognoziraju kišu uz pristojan plus u Celzijusima. Šteta što neće biti obilnija da spere prljavštinu što ju nam je ostavio snijeg.
   Valjda nas neće sada napasti razni ženski forumi, ali veljača u hrvatskome jeziku jedini je mjesec ženskoga roda i uz nju se veže prevrtljivo vrijeme. Zašto je tomu tako i ima li u drugim jezicima muških i ženskih mjeseci ne znamo, ako tko zna neka javi. Otkuda veljači ime uglavnom se zna. Mada ju je narod doživljavao kao prevrtljivu (iako nije bilo razloga jer se radi o srcu zime) tek je (muškom) ožujku nadjenuo pravo ime za koje se pretpostavlja da dolazi od riječi laž pa otud i lažnjak, jer kada ožujak slaže da je proljeće ratari i voćari imaju velike štete.
   Zanimljivo je da su stari Rimljani imali samo deset mjeseci. Siječanj (i tu smo se ogradili jer je muškoga roda) i veljaču nisu smatrali mjesecima dostojnima imena. Tada je vladala ružna zima koju je trebalo, barem u nazivlju mjeseci, preskočiti. Tako im je godina počinjala s Martiusom, a zna se što je Mars, i završavala decembrom (decem) kao desetim mjesecom. Tako je u Rimskome carstvu septembar (rujan), u stvari, bio sedmi (šije-šete) mjesec, a nama je deveti. Da zbrka bude još veća pobrinuo se crkveni raskol 1054. kada se Crkva podijelila na Katoličku i Pravoslavnu.
    Pola milenja obje su crkve „vozile“ po istom kalendaru, a onda je papa Grgur XIII. odlučio iz kalendara izostaviti 10 dana kako bi se ispravila pogrješka akumulirana stoljećima još od kalendara što ga je dao izraditi sam Julije Cezar. Reforma je izvedena tako što je poslije četvrtaka 4. listopada 1582. slijedio petak 15. listopada. Pravoslavne crkve to nisu htjele prihvatiti pa su računanje nastavile po starome. Tako je u Rusiji Oktobarska revolucija započela, zapravo, u novembru (studenome).
   Nisu se toj promjeni opirale samo crkve. Cijele su države tvrdoglavo ustrajale na Julijanskome kalendaru. Bilo je i smiješnih situacija koje ćete sami lako pronaći na internetu.
   Veći dio Hrvatske novi je kalendar prihvatio već 1587. Zanimljivo je da se Hrvatska stupanjem u Kraljevinu SHS bila vratila na stari kalendar, ali je godina 1920. počela ranije tako što je preskočeno, tada već, 13 dana potrebnih za usklađivanje.
   Englezi su kalendar prihvatili 1752., a zanimljiva je situacija bila u Njemačkoj koja je 1700. prihvatila solarni dio kalendara, ali ne i lunarni, prema kojem se računa Uskrs. Šveđani su imali avangardan pristup. Oni su odlučili tijekom 40 godina ukinuti prijestupne godine i tako se namiriti. Posljednja je novi kalendar prihvatila Kina, tek 1949.
   Danas su Gregorijanski kalendar prihvatile i mnoge pravoslavne crkve. Opiru mu se još Ruska, Jeruzalemska, Srpska i Gruzijska te manastir na Svetoj Gori u Grčkoj. Pravoslavci će reći da to nije istina jer pravoslavne crkve nikada nisu prihvatile Gregorijanski kalendar. One koje su ga reformirale prema Milankovićevu ili novojulijanskome kalendaru.
  U čemu je razlika? Srpski geofizičar Milutin Milanković predložio je reformu kalendara koja je prihvaćena na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. On je uveo novo pravilo za izračun prijestupnih godina, komplicirano da ga objašnjavamo. Razlika od jednoga dana između Gregorijanskoga i Milankovićeva kalendara pojavit će se godine 2800. Tada će u igri biti čak tri kalendara.