Metković, 11.4.2012. - Predsjednik Josipović rekao je da svi učenici moraju imati jednake uvjete u školi. Izvrsno, ali zaboravio je dodati da bi i svi učenici u svim školama trebali imati jednake uvjete obrazovanja. To bi bilo pravo uvažavanje potreba manjine (ili, možda, većine).
   Nećemo ulaziti u spor oko toga treba li vjeronauk biti u redovnoj školskoj satnici ili ga treba prepustiti Crkvi. Argumenta za i protiv ima mnoštvo i teško se u prosudbi odmaknuti od osobnoga stava. Činjenica je da velika većina djece (točnije, njihovih roditelja) vjeronauk bira kao jedan od nastavnih predmeta. Prema nekim izvorima njih je 85 posto. Ostalih 15 posto za to su vrijeme nezbrinuti.
   Prije svega o postocima, jer, izgleda, da se u zadnje vrijeme stalno bavimo minoritima čija se prava sustavno stavljaju ispred onih majoritetne skupine. I tako u svemu. Uvodna Josipovićeva rečenica „držala bi vodu“ da je on predsjedničke izbore osvojio sa 85% glasova (a nije) i da je u duhu uvažavanja izbora građana koji su 15% glasova dali njegovu protukandidatu svoj mandat prepustio njemu.
   Onaj koji nije pravio školski raspored sati, a siguran sam da to nisu radili ni Josipović ni Jovanović, pojma nema o kojim se problemima radi. Pedagoške norme kažu da „teže“ predmete treba staviti prve sate. U našim (financijskim) uvjetima to je samo djelomično moguće. Bilo bi moguće kada bismo za svaki predmet imali dva-tri puta više predavača i dva-tri puta više učionica. E, a sada bi te prve (ili zadnje) sate trebalo staviti vjeronauk, kao da ne postoji drugih petnaestak predmeta (čudi me da Hrvatska već na Mjesecu nema svoju koloniju) koji se natječu u satnici.
   Istina je da su neki učenici tijekom vjeronauka, koji ne pohađaju, slobodni. Ali, gdje je problem? Škole bi trebale imati knjižnice, multimedijalne prostore i slične sadržaje gdje bi takvi učenici mogli kvalitetno provesti 45 minuta, a ne besciljno lutati. Nemaju li sve škole takve sadržaje, to bi trebala biti Jovanovićeva briga. Neka se kod svoga ministra financija izbori za to. Tako će zadovoljavanje potreba manjine služiti i većini.
Ivica Puljan