Metković, 17.5.2012. - Prije nekoliko dana uputio sam se put Komarne. Na mjestu gdje se s Jadranske turističke ceste odvaja put za Komarnu oveći je asfaltiran plato na koji je pristup zapriječen betonskom blokovima. Zašto, to nitko ne zna. Možda zato jer je svojedobno poravnan i asfaltiran samo zato da bi dr. Ivo s njega prvi put (a bila su barem još dva) otvorio radove na izgradnji Pelješkoga mosta pa ga se lokalni političari sada (i dr. Ive i toga platoa) odriču. Oni, kao, ni luk je li ni luk mirisali.
   Nije ovo ništa kontra mosta. Dapače, nit' je on HDZ-ova ideja. Prvi je s njom u javnost izašao pok. DN župan Ivo Šprlje, esdepeovac. Tada ga je HDZ ismijao da bi kasnije Pelješki most postao jedna od uporišnih točaka (uspjeli su izgraditi upornjake mosta na objema stranama) HDZ-ova političkoga programa, a sada se, gle čuda, SDP toga odriče, umjesto da viču kako je to njihova ideja koja im je oteta.
   Bespuća hrvatske zbiljnosti. Sličan je naslov svome najpoznatijem djelu svojedobno dao prvi hrvatski predsjednik. Izgleda da je vidio malo dalje od nas.
   Nakon što je potrošeno nekoliko stotina milijuna nečega (milijun je milijun) nova se Vlada odlučila za napuštanje izgradnje mosta i opredijelila za izgradnju koridora kroz povijesnu pogrješku koju će Dubrovnik, pun sebe i svoje prošlosti, još dugo plaćati. Pa zar Vlada, puna sebe, nije ništa naučila iz povijesti učiteljice života. Pelješki most nije samo gola spona Hrvatske s otcjepljenim teritorijem (nakon II. svj. rata bio je to promišljen čin komunističke vlasti koja je od dva takva pojasa kojima se Dubrovačka republika svojedobno ogradila od Mlečana, umjesto Sutorine izabrala Neum i namjerno presjekla Hrvatsku) nego i ključan objekt koji će uzdići Pelejšac i Korčulu.
   U jednoj maloj državi i u njenome malome, posrnulom gospodarstvu gradnja takva mosta, a i drugih infrastrukturnih objekata, može značiti novi zalet. Svugdje je građevinarstvo kotač zamašnjak koji vuče naprijed. Za razliku od prijašnjih, koji su kredite uzimali kako bi namirili sebe (Hrvatska kao samoposluga) i kupovali socijalni mir, ova bi se Vlada, bez pardona, trebala zadužiti za razvojne projekte. To su činili i u svome prvome mandatu kada je izgrađen gro hrvatskih autocesta. Što im se dogodilo? Možda su i oni (kao i mnogi do sada) postali nečiji igrači.
Ivica Puljan