Metković, 30.6.2012. - Nema toga grad(ić)a koji u svome povijesnome pregledu neće navesti kada se u njemu otvorio poštanski ured ili kada je (ako jest) do njega stigla željeznička pruga. Dva su to prevažna događaja u povijesti svakoga mjesta koja su mu dokinula epitet vukojebine.
   Mi se u Metkoviću ponosimo time da je 1849. otvoren poštanski ured. Metković je tada mogao imati samo oko 900 stanovnika (999 u popisu iz 1857.) Od toga je nepismenih bilo barem 800, ako ne i više. Ured je, ipak, bio otvoren, jer pošta nije trgovačko društvo koje leže zlatna jaja. Pošta je pripadnost civilizaciji, dokaz da postojimo na karti svijeta.
   Svjedoci smo ovih dana da Hrvatska pošta ukida urede po malim mjestima. Siguran sam da to ne radi sama od sebe (jer mislim da su mnogi u Pošti svjesni značaja svoje službe) nego da su ih na to prisilili iz Vlade. Reži, sijeci, zavrni… Neka babe i didovi iz Donje Vukojebine koriste internet za plaćanje računa, tko još šalje pisma kada imamo e-mail?
   Sve smo čitali o Hrvatskim željeznicama i o kriminalu koji je tamo razotkriven. Ali, kriminal ima svoje ime i prezime, ima i svoje nalogodavce. Sada se i toj nacionalnoj instituciji nameće model sličan stečaju jednoga Peveca (svaka čast zaposlenicima te tvrtke koji su ostali bez posla). Ukidaju s nerentabilne pruge. Ne ukidaju se, nego se radi o racionalizaciji – poručuju iz HŽ-a. Nije šija nego vrat, nije govno nego se ćuko posr'o. U Metković je željeznica stigla daleke 1885. Ali koga to briga?
   Prema dvama gornjim obrascima možemo očekivati da će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uskoro ukinuti nerentabilne korisnike. Dakle, one koji Zavod više koštaju nego što na njegov račun uplaćuju.
   Gospodo, vi koji ste milošću samoproglašenih bogova završili na čelnim pozicijama tih dviju prevažnih hrvatskih institucija, koje je netko proglasio tvrtkama od kojih se dobit očekuje na svakome koraku, vi, koji se i sami trsite bogovima postati, razmislite o prahu iz kojega ste nastali i u koji ćete se pretvoriti. Imate povijesnu priliku da za vama ne ostane prah prahova.
Ivica Puljan