Metković,
18.7.2012. - Jučer je u Metkoviću održan sastanak na kojemu su bili predstavnici građanskih, poljoprivrednih i ekoloških udruga te mnogi zainteresirani građani kako bi pokrenuli inicijativu za obranu doline Neretve od mogućih katastrofalnih posljedica završne faze realizacije projekta Gornji horizonti koji bi u dolini mogli uništiti poljoprivredu, ali i znatno poremetiti vodoopskrbu.
Iako se radi o preko pola stoljeća starom projektu iskorištavanja hidroenergetskih potencijala dijela sliva Trebišnjice i Neretve koji se nalazi na prostoru Republike Srpske, o njemu se više počelo pisati kada je postalo jasno da za njegovu potpunu realizaciju rijeci Neretvi, tj. njenim lijevim pritocima treba godišnje oduzeti šest milijardi metara prostornih vode i preusmjeriti ih ka Bilećkom jezeru, tj. u sliv Trebišnjice. Do ovoga trenutka već je ostvareno preusmjeravanje oko četiri milijarde kubika godišnje, što se svakoga ljeta osjeti na smanjenom ili gotovo zaustavljenom dotoku vode iz Bunice i Bregave, ali na brojnim izvorima lijevoga zaobalja koji su jednako važni dolini Neretve s obiju strana granice. Dodatne dvije milijarde, slažu se stručnjaci, značio bi kraj Neretve kakvu poznajemo, kraj poljoprivredne proizvodnje u dolini, kraj očuvanim močvarnim staništima, kraj školjkarstvu u Malostonskome zaljevu, općenito kraj životu na ovim prostorima.
Čaša se prelila kada se pokazalo da u svemu tome sudjeluje i Republika Hrvatska, a pokazalo se to se kada su prije nekoliko dana u Banjoj Luci prvi potpredsjednik Vlade RH Radimir Čačić i premijer Republike Srpske Aleksandar Džombić dogovorili suradnju na izgradnji HE Dubrovnik 2 u Platu u kojem se još od 1965. vrte dva generatora snage po 108 MW. Dva nova imala bi snagu od po 152 MW, a vodom bi ih opskrbljivao 16 km dugačak tunel promjera 6,8 metara. Možete samo zamisliti koja količina vode takvim čudovištem može proteći u jednoj sekundi. Problem je što te vode u slivu Trebišnjice nema dovoljno pa je treba uzeti Neretvi. Stoga, nemojmo se zavarati kada vidimo da HE Dubrovnik 2 fizički ne pripada Gornjim horizontima, no ona bi također koristila dio vode iz Neretve. I Srpskoj i Hrvatskoj (ERS-u i HEP-u) ona je zanimljiva radi još nečega. Zbog konstruktivna pada od gotovo 300 metara i velika promjera dovodnoga tunela ona bi radila kao vršna elektrana, dakle u trenutcima kada je energija skuplja, a profit veći.
Da Hrvatska svjesno žrtvuje dolinu Neretve i malostonski akvatorij upućeni su znali odavno, a sada to mora saznati i najšira javnost kako bi se pokrenule inicijative da se barem umanji šteta.
Prva konkretna inicijativa pokrenuta je u Metkoviću i njoj su pristupile mnoge udruge. Okupljene su s vrlo mogućim problemima upoznali Nikola Grmoja, predsjednik Udruge Narenta, Mario Šiljeg, bivši ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša, predsjednica pločanske Udruge Lijepa naša Ana Musa, predsjednik Udruge Baštinik Marko Vuica, Ante Mijić predsjednik Udruge Udruga plasteničkih proizvođača u dolini Neretve, biologinja Maja Popović koja je radila u Uredu za zaštitu okoliša u Vladi RH te Ivica Puljan i Ante Šprlje koji su svojedobno obišli prostore Gornjih horizonata.
Na sastanku, na kojem su bili i predstavnici udruga s druge strane granice, dogovoreno je da će Neretvani, ako se Vlada ogluši na njihov zahtjev, povući radikalne mjere građanskoga neposluha. Jedna od njih je blokada državne ceste D9 od Opuzena do granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Prozvana je i bivša vlast koja je tijekom svoja dva mandata istinu krila građanima, a zaustavila je i proglašenje delte Neretve parkom prirode, mada bi time obrana delte dobila jake argumente.
Mario Šiljeg
Ne bih želio da se u javnosti stvori mišljenje kao da smo mi nekakva skupina vrištećih ekologa ili pak neka zelena „sekta“, jer mi to nismo. Duboko smo svjesni stanja u kojem se danas nalazi Republika Hrvatska, ponajprije misleći na gospodarski aspekt. Svjesni smo toga da je energetika područje gdje bi se najbrže mogli realizirati infrastrukturni projekti, ali i činjenice da projekt Dubrovnik 2 može najbrže vratiti uložene novce. Zapravo, nismo protiv takvih projekata, ali smo protiv situacije u kojoj smo se našli, da se iza kulisa toga projekta krije jedna puno ozbiljnija stvar, a to je realizacija druge faze „Gornji horizonti“ (dalje GH) u Republici Srpskoj.
Do sada su izgrađene četiri hidroelektrane, a rijeka Neretva gubi oko 4 milijarde kubika vode godišnje. To su vode koje nisu izravno iz Neretve, ali su iz njenih pritoka, koje su se prije ulijevale u rijeku Neretvu, a sada se ulijevaju u slivno područje rijeke Trebišnjice. Posljednjih godina uočavamo da rijeci Neretvi nedostaju te 4 milijarde kubika vode. što se očituje prije svega porastom saliniteta u Neretvi, no imamo problem i u vodoopskrbnim sustavima. Imali smo u zadnje dvije godine u vodoopskrbnom sustavu grada Metkovića u ljetnim mjesecima vrlo znakovitu pojavu saliniteta. Ovakav nam poremećaj sugerira kako je prva realizacija GH-a već počela „pokazivati zube“, tj. počela je pokazivati utjecaj na rijeku Neretvu. Republika Srpska ne može završiti projekt GH, a da joj Republika Hrvatska ne dopusti, tj. izrazi suglasnost. Bivša ministrica Holy tražila je u mjesecu ožujku aktiviranje elemenata zabrane koje nam nudi ESPO konvencija (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica). Prošle je godine i Bosna i Hercegovina postala potpisnik iste što je za Republiku Hrvatsku od velike važnosti, jer se sada može mnogo toga napraviti.
Što bi se moglo dogoditi?
Opravdano mislimo i sumnjamo da će se drugom fazom realizacije GH rijeci Neretvi, odnosno njenim pritocima, oduzeti još 2 milijarde kubika vode, koje se danas prirodno ulijevaju u Neretvu, a realizacijom ovog projekta ista će voda otići u slivno područje Trebišnjice.
U ljetnim mjesecima mi smo na biološkom minimumu Neretve, a po proračunima te 2 milijarde kubika vode godišnje će drastično ugroziti biološki minimum rijeke Neretve, a time izravno ugroziti kako sustav navodnjavanja tako i kompletnu poljoprivrednu proizvodnju. Moguća je i ugroza vodoopskrbnog sustava ovog područja.
Valjalo bi svakako ostaviti Neretvu i njene pritoke onakvima kakve smo ih mi zatekli, kako ih je zatekla naša generacija, te ih takvima ostaviti generacijama koje dolaze iza nas. Na kraju, apeliram na Vladu RH da sa velikim oprezom ide u realizaciju u ovih projekta s Republikom Srpskom.
