Metković, 11.8.2012. - Ivan je u startu zapucao jedan penal i jedan udarac s krila. Bilo je to dovoljno da ga više ne vidimo u igri. Odreći se našega najboljega strijelca značilo je Francuzima dati vjetra u jedra, bez obzira na to što je časna starina misje Omeyer skidao sve živo i mrtvo.
   Od početka smo se krenuli s Francuzima nadigravati na najgori mogući način i odmah popušili tri gola. Bio je to početak kraja koji naš izbornik nije vidio. Nije vidio da treba mijenjati Alilovića, nije vidio da treba u vatru ubaciti Ivana Balića (to mu je posljednja Olimpijada u prebogatoj sportskoj karijeri za koju je on bio u stanju učiniti baš sve) koji je jedino mogao razigrati Lackovića, Kopljara, Duvnjaka, Buntića, Vorija… Nedostajale su nam te pametne lopte prema našim realizatorima. Nedostajale su nam i Čupićeve kontre koje su obilježile igru naše reprezentacije na turniru u Londonu. Jest da je Horvat odigrao izvrsno, ali falilo je ono još nešto da razbijemo Francuze i natjeramo ih u očaj. Ovako, najboljoj reprezentaciji iz prednatjecanja ostaje utjeha da se bori za broncu, u čemu će sigurno uspjeti. Šteta za jedan naraštaj koji je mogao puno više. Svaka čast Francuzima, ali izgubili smo na strateškomu planu.