Metković, 29.11.2012. - Dvadeset devetoga jedanaestoga mnogi će se sjetiti po dvodnevnome prazniku, a ako bi pao u zgodno vrijeme moglo se uhvatiti i četiri-pet dana, idealno za riješiti se jednoga ili više kućnih ljubimaca što su roktali iza kuće, ako ne vlastite onda iza puničine u predgrađu. Istina, dogodilo bi se i vrijeme kao današnje pa je gudinima život produžavan do prve bure.
   Mnogi će se s nostalgijom sjetiti tih jednostavnih vremena kada je za sreću trebalo puno manje. Neki će ih se sjetiti s jugonostalgijom, no prije će biti da je nostalgija uvjetovana ponajviše činjenicom da smo bili puno mlađi i zdraviji te da nismo imali kredite u švicarcima i još puno toga, ali zato Trst je (bio) naš.
    Život u Jugoslaviji većini je bio jednostavan. Malo jednostavniji je bio onima povlaštenima, no vrlo gorak onima koji su je smatrali Tamnicom naroda. Ti su zaista bivali utamničeni ili su bježali u emigraciju, stvarajući tako probleme i rodbini koja je ostajala na svojim ognjištima.
    Zanimljivo je da su idejni tvorci Jugoslavije uglavnom bili Hrvati. Još se biskup Strossmayer bavio južnoslavenskom idejom, a Ante Trumbić, Frano Supilo, Hinko Hinković, Ivan Meštrović i još neki su 1915., na inicijativu Srbina Nikole Pašića, u Parizu osnovali Jugoslavenski odbor. Pašić je to htio iskoristiti u neke svoje političke svrhe, a Hrvati su htjeli pobjeći iz Tamnice naroda, tj. Austro-Ugarske, ne sluteći da su time na plodno tlo bacili sjeme čudnovate biljke koja će 75 godina kasnije roditi krvavim plodovima.
    Za one koji o tim događajima ne znaju ništa ili malo, ali i za one koji misle da sve znaju, predlažemo da ove kišne dane iskoriste i pogledaju devetnaest polusatnih nastavaka dokumentarne serije Jugoslavija - država za jedno stoljeće. Nastavci na YouTubeu nisu složeni baš po redu, ali snaći ćete se.