Metković, 10.12.2012. - U crkvi sv. Ivana u Prudu jučer su tijekom nedjeljne mise Vinka i Petar Marušić nakon 60 godina braka obnovili svoj bračni zavjet. Uz mnogobrojne vjernike s njima su bila njihova djeca, unuci i praunuci.
    Vinka, rođ. Volarević, i Petar Marušić iz istoga su sela pa su se poznavali i prije, ali joj je Petar odlučio pristupiti kada ju je u Metkoviću ugledao na Svetoga Iliju, na kojega se i danas u Metković slije mnoštvo svijeta. Kupio je kilogram jabuka i prišao Vinki. Od tada su se upoznavali pune četiri godine, a vjenčanje je bilo daleke 1952. Rodilo im se osmero djece (šestero je živo) koja su im podarila 14 unuka i 11 praunuka.
    Život na selu nije bio lagan. Petar je završio zidarski zanat i za poslom je obišao cijelu Dalmaciju. Bio je trbuhom za kruhom otišao i u Njemačku u kojoj je radio sve do teške ozljede. Vinka je držala kuću, podizala djecu, gonila stoku u brdo. Kaže da je bilo teško i da se danas puno bolje živi, ali onda je bilo više sreće jer se čovjek znao zadovoljiti i s malim. Sjeća se Drugoga svj. rata i gladi. Išli bi u Metković od talijanskih vojnika kupovati mekinje da bi od njih pekli kruh.
    Pitamo ih tko koga više sluša. – Dok sam ja išao k njoj ja sam slušao, a nakon toga – svak svoje – kaže Petar. Malo smo ga zbunili pitanjem može li „s nokta“ nabrojiti imena svih unuka i praunuka. Naravno da može, ali treba malo promisliti.
    Pozdravljajući se sa slavljenicima, oko kojih se sve spremalo za veliki obiteljski ručak, Petar nam je pripomenuo da ga ne zaboravimo posjetiti na devedesetu godišnjicu. – Života? – Ne, nego braka.
   A što je bilo s jabukama? – Odnila sam ih doma. Pa neću ih valjda bacit – odgovara baka Vinka.