Metković, 14.12.2012. - Parafrazirajući Neila Armstronga koji nas je napustio ove neponovljive godine što je na izmaku, vijest što ju je objavio net.hr mogu nasloviti i s Korak naprijed za Juretića, dva nazad za Hrvatsku. No, koga briga.?
   Juretićev slučaj nije izoliran i ni po čemu ne odudara od naše stvarnosti. Gubitak radne energije i pameti koju će mladi Juretić ugraditi u neku stranu firmu umjesto u svoju domovinu (iz članka je razvidno da mu to nije bila prvotna namjera) nikoga u ovoj državi ne zabrinjava. Pod nikoga, naravno, mislim na one koji odlučuju o našoj sudbini. Ne mislim pri tome samo na one sada nego i na one koji su sve ove godine vladali u ime naroda koji ih je birao. Dakle, kriv je sam narod. Elementarna logika što smo je učili još u gimnaziji.
   Obrazovanje jednoga studenta stoji dosta novca. Prije svega žrtvuju se njegovi roditelji koji se tih pet-šest godina odriču svega što mogu. Još više stoji državu, drugim riječima sve nas koji punimo Proračun (ne mislite valjda da to umjesto vas rade premijer sa svom svojom svitom ili oporba?). Pri tome nije lako ni roditeljima ni državi, tj. nama. I onda, naši pametni i vrijedni mladi završe fakultet i nađu se pred zidom. Zidom srama, jer ima li za neku državu veće sramote od te da je dobiti posao privilegija?
   Psi laju, a karavane prolaze. Ali koga briga? Čini mi se da ni većina naroda pritisnuta svakodnevicom to ne razumije. Zato postoji država, zato postoje elite, zato postoje oni za koje smo glasovali da nas izvuku iz krize. Ili smo još jednom dobili vlast kakvu zaslužujemo?
Ivica Puljan