Metković, 20.1.2013. - Sinoć sam se vratio s obilježavanja dvadesete obljetnice vojno-redarstvene (redarstvo je u međuvremenu ustupilo pred policijom, valjda je tako europejskije) akcije Maslenica, o čemu će uskoro biti reportaža. Puno sam puta do sada bio u Zadru do kojega se danas „lake šale“ dolazi autocestom. Nije ni prije bilo posebno teško Jadranskom turističkom cestom ili, kako je i danas zovemo, magistralom. Sve do kolovoza 1990. kada su šumski ljudi na naše ceste povaljali balvane.
   Sjećam se jedne zimske večeri 1989. Vraćali smo se iz Istre. Bilo je kasno i shvatio sam da treba negdje prenoćiti. Hotel Nehaj u Senju nije radio, ali jest poznata senjska bura. Sljedeća nada bio je Industrogradnjin Motel Zagreb u Karlobagu, do kojega smo se probili pukom srećom jer se bura našim malešnim Yugom na cesti poigravala kao s igračkom, što na koncu taj senzacionalan proizvod bivše nam države, koji je tako pompozno iz Bara ispraćen u SAD i označen kao gospodarski izbavitelj, jest i bio. U Karlobagu ni slobodna kušina, kamoli kreveta. Treba potegnuti do Starigrada podno Paklenice. Tamo je Hotel Alan. Naravno, i on nas je dočekao u mraku. Ostaje nam još samo motel tik uz stari Maslenički most. Spavali smo k'o male bebe, unatoč silnoj buri koja je fijukala okolo zidova motela.
   Jutro je osvanulo prekrasno. Iz motela puca pogled na most i Novsko ždrilo. Prometa nema, a zašto nema shvatio sam kada nas je pred mostom prometni znak upućivao na obilazak preko Obrovca. Most je bio under reconstruction, a rekonstrukciju mosta obavljala je beogradska Mostogradnja. Otkud njih pokraj svih hrvatskih gradnja? To sam pomislio kasnije kada sam zbrojio dva i dva.
   I laici znaju da su mostovi i slični objekti od strateškoga interesa te da se pri njihovu projektiranju predvide mjesta na koja treba postaviti eksploziv kao bi se u slučaju potrebe jednostavno srušili, ma koliko u prirodnom okruženju izgledali moćno. Nitko me neće razuvjeriti da je Mostogradnja baš zbog toga dobila radove na tome mostu koji je uskoro odletio u zrak i tako Hrvatsku raspolutio na dva dijela. Kasnije je takvih presjeka od Neretve do Prevlake bilo još nekoliko.
    Iz Dalmacije u unutrašnjost putovalo se preko Paškoga mosta koji je bio stalna meta napada JNA avijacije i koji je tako bio oštećen. Iz paškoga Žigljena trajektom je trebalo do Prizne pa dalje prema Senju i Karlovcu, često vrlo blizu prve crte obrane. Kako li danas sve to olako zaboravljamo.
    Zbog takvoga neodrživa i ponižavajućega stanja, ne samo za Hrvatsku nego i za grad Zadar kojega je neprijatelj mogao gađati gotovo iz pračke, u siječnju 1993. isplanirana je i provedrena VR operacija Maslenica kojom je u borbama od 22. do 27. siječnja oslobođeno zadarsko zaleđe i omogućena gradnja pontonskoga mosta preko Novskoga ždrila, tē krhke konstrukcije koja je imala više simbolično značenje jer se preko nje vozilo na vlastitu odgovornost. Odahnuli su i u Sinjskoj krajini jer je oslobođena i brana Peruča s koje je stalno dolazila prijetnja. Međutim, trebalo je braniti oslobođeno pa su borbe trajale sve do ožujka, a u njima je život je izgubilo 127 pripadnika HV-a dok ih je 158. Među njima bilo je i naših Neretvana.
    Danas, kada se komotno vozimo autocestom olako zaboravljamo da ona dobrim dijelom prolazi preko nekada okupiranoga područja koje je u potpunosti oslobođeno u Oluji 1995. Olako zaboravljamo stotine poginulih i ranjenih, a još lakše nasjedamo na povijest koju nam pišu „naši“ mediji.
xxx