Metković, 22.4.2013. - U Zagrebu je 5. svibnja 1990. Toto Cutugno otpjevao Insieme: 1992 i – pobijedio. Bilo je to na Eurosongu što ga je u Hrvatsku dovela zadarska Riva koja je godinu dana ranije kao predstavnik Jugoslavije pjesmom Rock me pobijedila na tome natjecanju.
   Pjevao je Cutugno o Europi koja će se 1992. ujediniti, na plavoj podlozi ukrug su se vrtjele žute petokrake, a mi smo mislili da ćemo skupa s njime u tu Europsku uniju. Jer, zašto ne? Na današnji dan (22. travnja) te godine u Hrvatskoj su se bili održali prvi višestranački izbori, izašli smo bili iz jednoumlja i mislili da imamo puno pravo pridružiti se europskoj zajednici naroda, čijim smo predziđem bili stoljećima.
   A onda nas je „roknulo“, najprije balvanima, potom minobacačima i svime onim čega nismo imali za uzvratiti. Počeo je bio trnovit put osamostaljenja na kojemu smo nerijetko sami sebi pod noge bacali trnje.
  Nevjerojatno je da je od Cutugnove pjesme prošlo 23 godine, a da smo se cijelo vrijeme vrtjeli u krug, kao pas koji protivnika vidi u svome repu. Ne mislim samo na ulazak u EU, što je za samo 70 dana, nego mislim da je nevjerojatno da, barem u godinama poslije Domovinskoga rata, nismo bili u stanju sebe dovesti u kakav-takav red.
   Peti svibnja 1990. blijedi u sjećanju, kao što je izblijedjela nada mnogih da će živjeti u pravednoj državi. Za 70 dana silazimo s Balkana i ulazimo u problemima bremenitu tvorevinu kojoj se mnogi ne vesele. Nadajmo se da je barem nešto manje bremenita od Lijepe Naše koju smo tako silno željeli, a kada smo ju dobili nismo znali što s njom. Kao da to znamo (znaju) danas.
Ivica Puljan