Metković, 1.5.2013. - Gradnja golf-terena na Srđu, tj. neuspio referendum kojim ju se pokušalo zaustaviti, postat će uskoro paradigma (već jest) našega izlaska iz recesije, jer drugoga puta naše mudro rukovodstvo za odvođenje naroda u svijetlu budućnost ne vidi. Ne vidi ili ne zna?
   Svejedno je što je istina. Kada vođa ne vidi ili ne zna pravoga puta rezultat je isti. Nisu ga htjele (smjele) vidjeti ni prethodne vođe (da ne bismo sada prebrojavali politička krvna zrnca). Svi su oni pri smjenama jedan drugome namirali isti diktat dobiven iz stvarnoga centra moći. Odnosi se to na izbore svih vlada i predsjednika u trećem mileniju.
   Mada taj diktat nitko od nas nije vidio možemo ga pred oči prizvati zdravom pameću. Prije svega hrvatski narod treba operirati od ponosa. Nemilosrdno, ako treba i hitrorez. Treba mu uništiti poljoprivredu, rasprodati sve što je vrijedno, na bubanj staviti prirodne resurse pa tko dā manje (za opće dobro, a više za privatne/stranačke crne fondove). Treba što više ljudi istjerati na ulicu i dovesti ih u stanje očaja. Naravno, očajan narod, lišen elementarnoga dostojanstva, pristat će na sve.
   Jasno je da je odavna odlučeno da Hrvatsku svakako treba primiti u EU, samo joj taj put treba učiniti što dužim i posuti ga sa što više brokava, trnja, razbijena stakla, tako da gol-bos narod na kraju bude sretan što je kalvariji kraj. Tada će se pojaviti „mesije“ nudeći sve blago ovoga svijeta (kao da ga mi nemamo u svojoj domovini). Nudit će nam golf na Srđu, investirat će u turizam, upravljat će našim (krvavo stečenim/plaćenim) autocestama, vodama, šumama… Jer mi smo glupi, jer mi ne znamo, jer smo još od Petra Svačića genetski predodređeni na podanički mentalitet. Prema svemu rečenome tako izgleda, ali uvjeren sam da nije tako.
   Teško se varaju oni koji misle da smo baš tako glupi i da smo ostali bez ponosa. Vidjet ćemo što će biti danas na Praznik rada. Vidjet ćemo, jer nismo tek tako opstali od stoljeća sedmog.
   Na pisanje ovoga komentara naveo me članak na portalu Jutarnjega lista koji je, na prvome mjestu, među hrvatske intelektualce stavio trojac s gornje fotografije. Sve sam lik do lika kojima Hrvatska leži na srcu.
Ivica Puljan