Metković, 23.6.2013. - Jučer se Hrvatska probudila s posebnim osjećajem. Ta stara balkanska džomba, stara kuka svikla na sve i sva, nakon tisućljetnoga putešestvja balkanskim bespućima pred vratima je Zajednice kojoj je oduvijek pripadala, ali koja joj je, isto tako, oduvijek poručivala: „Tamo se!“.
   Probudila se Hrvatska zadovoljna kao negdašnji regrut JNA kojemu je do kraja vojnoga roka ostalo mane od deset dana pa ustavši Urbi et Orbi objavi: „U kolonu po jedan, tamo se vi, remci!“.
   I zaista, brojimo sitno. Problem je taj što se u svemu tome još sitnijima osjećamo, ako zanemarimo onu manjinu kojoj je svejedno živi li u državi koja se zove Hrvatska ili nekako drukčije te one koji su cijelo vrijeme bili ZA Hrvatsku, ali u svome džepu. Svi ostali, mi, stoka sitnoga zuba, sluđeni čekamo taj prvi srpnja. Mada nam instinkt govori da se nemamo čemu nadati, ipak se nadamo.
   Nadali smo se i prije godinu i pol kada smo izašli na famozni Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Mada Zakon o referendumu kaže da na njega mora izaći više od 50% upisanih birača da bi bio pravovaljan (tako je propao referendum za golferske terene na Srđu) na Referendum o pristupanju RH u EU izašlo je 43,51% upisanih birača, od kojih je 66,27% bilo ZA. Drugim riječima, ZA je bilo samo 28,83% državljana Hrvatske s pravom glasa. Ostali su bili protiv ili su se, očito, bili pomirili sa sudbinom da ćemo trajno ostati država-zapećak o čijoj će sudbini i dalje odlučivati drugi. Ništa se nije promijenilo od Pacte convente sklopljene prije 1011 godina.
   Znamo da ćemo nagrabusiti u mnogim stvarima, znamo da će nas jači jahati (ima taj glagol i preneseno značenje), znamo da ćemo se 1. srpnja probuditi u istome krevetu te da će od pompoznoga slavlja prethodne noći ostati samo magla. Ipak, ostaje nam nada da će nam stići (makar oktroiran) red. Jer nered je uzrok tome što Hrvatska nije Švicarska ili Norveška. Ma kakva Švicarska, prema svemu trebali bismo ju staviti u džep.
   Ipak, ima jedna država u koju bih na obuku poslao pola Hrvatske i cjelokupnu Vladu. Pogodite koja. Mala pomoć – na Mediteranu je.
Ivica Puljan