Metković, 15.12.2013. - Jučer sam pročitao da Hrvatska nikada neće izaći iz krize nastavi li na dosadašnji način izlaz tražiti samo u stezanju remena (ne znam je li Vlada čula onaj vic o Bračaninu i magarcu?). I vrapci na grani znaju da „štos“ leži u domaćoj proizvodnji koja je privatizacijom bačena na koljena, a potom joj završne udarce zadaju politike svih vlada i uvozni lobiji koji uredno pune državni proračun i još urednije tisuće ostavljaju bez radnih mjesta.
   Jedan je list nedavno donio podatke o tome koliko se povećao (ionako velik) uvoz raznih prehrambenih namirnica od ulaska Hrvatske u EU. To znači da su istovremeno propale mnoge hrvatske farme i poljoprivredna domaćinstva. Pa barem mi u Neretvi znamo što to znači proizvesti robu koju nemamo gdje prodati, dok se ista uvozna uredno nalazi na policama trgovačkih lanaca. E, ali za ulaz na te police treba platiti dobru cijenu, za što hrvatski poljoprivrednik nema novaca. Tko mu je kriv kada se ne zna/želi udružiti, ali to je stara hrvatska priča koja nas je skupo koštala, a koštat će nas i dalje. Prema svemu ispada da to odgovara i državi pa se možemo zapitati čija je, zapravo, ova država?
   U ovome globaliziranom svijetu liberalnoga kapitalizma ponajprije strada mali čovjek koji svojim vlastitim rukama zarađuje kruh svagdašnji, bez obzira na to radilo se o radniku u škveru, američkome farmeru, slavonskome seljaku ili neretvanskome proizvođaču voća i povrća. U velikoj i moćnoj Americi za spas njihovih farma od 1985. organizira se Farm Aid na kojemu nastupaju same zvijezde, ne bi li se senzibiliziralo javnost (koja će potom pritisnuti političare) za probleme američkih farmera.



   U Hrvatskoj zvijezde sudjeluju u glupavim Reality showima, poput svojedobne Farme, ili plešu i pjevaju pa se očekuje da bi uskoro mogle asfaltirati, operirati srčane zaliske, tražiti Higgsov bozon... Sve to u megapopularnim TV emisijama.
   Ostaje nam samo sjetiti se velikoga Vice i njegove To je tvoja zemlja. Takav nam se glas neće roditi za tisuću godina, koliko nam je trebalo da nakon Petra Svačića ponovno dobijemo svoju državu. Nadajmo se da će je netko pametan napokon izvesti iz egipatskoga sužanjstva te da će i za tisuću godina Vicinu pjesmu moći razumjeti naši daleki potomci.



Ivica Puljan