Metković, 1.5.2015. - Pogled na istok-sjeveroistok, kakav je jučer u 5.38, ili sedam minuta prije izlaska sunca, sa svoga balkona imao autor fotografije Pero Štrbe, nagnao nas je na pomisao što je tamo otkuda nam sunce ima izaći.
   Tisuću i koji kilometar od Perinih Pržina u smjeru izlazećega sunca granica je Ukrajine. Pržine su samo na 680 km od Ukrajine na sjever-sjeveroistok preko Mađarske, a od hrvatsko-mađarske granice u blizini mađarskoga sela Santovo (Hercegszántó) do najbliže ukrajinske je samo 369 km, kao od Metkovića do Pule ili Napulja u Italiji.
   Ni Afrika nam nije na kraj svijeta. Od Metkovića do najbliže afričke obale je 868 km, manje nego do Stuttgarta. Ipak, sve je to ništa prema udaljenosti od Metkovića do Gabela Polja. Za tih petstotinjak metra zračne linije trebamo obilaziti 10 kilometara.
   Sunce nam je jučer, 30. travnja došlo iz Ukrajine i kako se bude bližilo ljeto bježat će nam prema Rusiji. Na drugu stranu, na sjever-sjeverozapad nam je Bečko Novo Mjesto ili Bečki Novigrad, do kojega zrakom imamo samo 540 km. Prije 344 godine tamo su toga dana svoj sukob s bečkim dvorom glavama platili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Svojedobno su, 540 km od mjesta pogubljenja dobili svoju ulicu.
   Sunce se otklanja prema Rusiji. Kako i ne bi kad je već Prvi svibanj-maj, Praznik rada koji su komunisti svojedobno toliko uzurpirali da se izgubio njegov pravi smisao pa ga mnogi u Hrvatskoj smatraju crvenim. Njima se umjesto Praznika rada nudi praznovanje blagdana Svetoga Josipa Radnika. U Hrvatskoj je, nažalost, sve više onih koji praznuju prazna džepa i stomaka, a sve manje onih koju blaguju uživajući blagodati koje nosi siguran posao, zdravstveno i mirovinsko te blagoslov vlastita doma neopterećena lihvarskim kreditima.