Metković, 10.9.2006. - Celtis australis L. ili naša domaća košćela. Nekad atraktivan nadomjestak djeci umjesto bombona, a starijima za hlad, danas se po Metkoviću sadi kao ukrasno stablo. Zna li još tko kakav je okus tih tamnosmeđih bobica. Ima ih po gradu, samo treba malo podignuti pogled.
Prava ranojesenska nedjelja. Škola je već počela, a studenti sa pojačanom prtljagom opsjedaju autobusni kolodvor u večernjim satima.  Već iza podne grad se umiri, dopuštajući snimiti nam neke prizore koji će, vjerujemo, obradovati studente kad budu tamo gore ali i sve naše Metkovce ma gdje bili.

I šipak se pretvorio u ukrasnu biljku. Po Predolcu se još može naći pokoje stablo ljutunca, a evo tu dolje zamjenjuje ga njegova kultivirana umanjenica.

Nekada bolnica na kraju grada. I pred njom se nasadi pogospodili.

"Sveti Ilija" i dalje gleda na donji grad vjerojatno se čudeći gdje su nestala nekadašnje bavče i kukuruzišta.

Sutra ujutro sve će biti zakrčeno vozilima i pješacima. Raskrižje Starčevićeve, Zvonimirove i Matice hrvatske. Jeste li znali kako se zovu?

Još jedna prometno-neuralgična točka grada izgleda nevino. Kuće u starom središtu grada oporavljaju se od svakodnevnog prometnog stresa.

Spoj staroga i novoga. Pod lijevim krovom spavalo je u travnju 1875. njegovo Njegovo Carsko i Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo Franjo Josip I.

A kako su posljednja dva detalja izgledala prije sedamdeset godina može se vidjeti na donjoj fotografiji koja je dio zračne snimke Metkovića nastale oko 1938.

Da bi sve bilo onako mirno i nostalgično pobrinuli su se Jure, Drago i Toni, novopečeni srednjoškolci, snimljeni - pred svojom bivšom školom.