Naslovnice mnogih medija, poglavito elektronetskih (elektronika+internet, op. a.) vrište neproporcionalnim naslovima na temu uvođenja vojne obveze u Hrvatskoj. Zanimljiv je njihov populistički pristup za koji svakodnevno prozivaju vladajuće. Kažu da je bolje te novce od uvođenja obveznoga služenja vojnog roka potrošiti u obrazovanje, stvaranje novih radnih mjesta i sl. Naravno da jest, ali u nekome drugome svijetu i vremenu.

Ne znam što se događa i što bi nam se moglo dogoditi. Vratimo se stoljećima unazad. Prvo je opstanak naroda, a to znači svakoga od nas, svakoga od naših obitelji. Hrvatska je prema svemu obećana zemlja. Plus-minus na idealnih 45 stupnjeva sjeverne geografske širine i nema čega nema – od rijeka do gora i mora… Druga je stvar što mi s time nismo znali upraviti, točnije, nismo znali birati one koji bi to znali. Valjda je konačno došlo vrijeme za to. Valjda su i političari nešto shvatili.

Jesmo li uopće svjesni tko sve ovaj naš bogomdani prostor ima u svojim planovima proširivanja/osvajanja i gdje ćemo onda biti mi i naše obitelji, djeca, unuci, praunuci? Treba li nam onda obvezni vojni rok? Treba! Evo zašto:

- zato što smo smješteni na povijesnome geopolitičkom rascjepu nastalom još u rimsko doba

- zato što nam mnogi susjedi (neke njihove politike za koje se nikada ne zna kada će postati 'oficijelne') nikada neće prestati smatrati dijelove naše domovine svojima

- zato što nas je malo, a čini se sve da nas bude još manje

- zato što oni koji nas žele preuzeti to čine puno sofisticiranijim metodama od onih koji su bili zacrtali granicu Vihovitica – Kahlovac – Kahlobag

- zato što samo hrvatski vojnik može odgovoriti na ugroze, pa ne bile one samo ratne, poput poplava i požara, da ne govorim o potencijalnim potresima kakvi će se sigurno dogoditi u budućnosti

- i, na koncu, zato što naši mladi žive u virtualnome svijetu svojih gadgeta, nesvjesni prave opasnosti.

Neću sada nagađati, ali čini mi se da je jedna anketa prije nekoliko godina pokazala da hrvatski narod najviše vjeruje svojoj vojsci. Tko je tu glup?

Naravno, uvijek će biti, kao što je i bilo u hrvatskoj povijesti, onih kojima je svejedno u kojoj državi žive – samo da je njima dobro. Oni se sprdaju sa zamisli o uvođenju obveznoga vojnog roka, njima je sve ravno „odavde pa do Srijema“, zapravo, oni ne bi ni stradali da je u Domovinskome ratu pobijedila druga strana. Vjerojatno bi i zaslužili mirovine.
Ivica Puljan