Negdje u ovo vrijeme prije tri godine Neretvom se prosula priča o novoosnovanoj tvrtki Luka Ploče Energija d.d., koja između Ploča i lagune Parila kani izgraditi termoelektranu na ugljen snage 800 MW. Za one kojima to ništa ne znači, NE Krško snage je 700 MW. Govorilo se da sve to podupire ondašnje Ministarstvo gospodarstva i organizirale su se tribine ZA i PROTIV. Malo-pomalo počelo se bistriti u glavama Neretvana, ponajprije najugroženijih Pločana, a snažna im je potpora stigla iz Metkovića, čak i „oficijelno“ od tada nove metkovske vlasti. Kulminacija je bila 17. svibnja 2014. kada je u Pločama organiziran veliki skup nazvan NE za TE, na kojemu su se Pločani i Neretvani odlučno suprotstavili toj ugrozi. Da su bili u pravu, govori gore spomenuti članak. Spomenimo i to da su te godine na dan Maratona protivnici TE Ploče na Rogotinskome mostu bili izvjesili veliki transparent, ali su ga specijalci maknuli da politička elitu na potplovećemu brodu ne bi pogodila morbus naronitanus. Tko bi dirao transparent da u svemu nije bilo muteži?

Tadašnja događanja u dolini Neretve paradigma su onoga što se događa Hrvatskoj. Očajno tražimo strane investicije, premda imamo mnoge bogomdane resurse i pamet, čiji odljev moramo zaustaviti. To je, uz zaustavljanje demografske katastrofe (što je povezano) primarni zadatak vladajućih. Isto kao i prepoznavanje lutajućega kapitala koji traži korumpirane države u kojima bi se mogao oploditi. Sjetimo se mi u Metkoviću kako su nam (Razvitku) koncem osamdesetih godina uvalili pogon (Magmedia) za izradu disketa, u predvečerje nagloga procvata tehnologije pohrane podataka. Kada je stvar propala, radnike su „namirili“ tisućama disketa od osam cola koje nikome nisu trebale. Prisjetimo se samo toga da je na takvu disketu stajalo 1,2 MB podataka. Dakle, za prosječnu digitalnu fotografiju napravljenu prosječnim pametnim telefonom trebale bi danas dvije takve diskete. Stoga, čuvajmo se čudnih bjelosvjetskih 'Diskobola'.