Dvadeset pet ulja i akrila na platnu, minuciozno popunjenih palagruškom mlječikom kojoj nema ni početka ni kraja, pršte bojom, odišu svjetlom i tamom te svjetlucaju, trepere. To je čak detektirao i naš fotoaparat kada smo pokušali snimiti detalj jedne slike. Na njegovu zaslonu dobili smo upozorenje flicker. Baš tako je taj Grabovčev ciklus nazvao povjesničar umjetnosti Tomislav Šuljak – Treperenja (Flickering).

Pozdravivši okupljene, ravnatelj Ustanove za kulturu i sport Milan Kapović pozvao je povjesničara umjetnosti i autora popratnoga kataloga Antuna Karamana da kaže više o Grabovčevim Treperenjima.

– I Grabovčeva Palagruža i njezino (snoliko) bilje na njegovim su slikama neupitno enedemskog karaktera, ali ne u smislu njihove zemljopisne ili biološke posebnosti - oni su endemski uzorci jer onakvi kakvi jesu postoje samo na Grabovčevim slikama. „Ma nije to ništa posebno, to su obronci brežuljaka obrasli grmovima mlječike,“ reći će slikar u pokušaju opisivanja naslikanih sadržaja. I zaista, okruglaste forme kojima je Grabovac napućio svoje slike uistinu podsjećaju na zeljaste grmove ove samonikle mediteranske biljke, jednako kao što bi to mogli biti i okruglasti grozdovi/“glave“ njihova cvijeta, no njegovo pseudo-mimetičko uprizorenje izmišljenog bilja, stiliziranog u okruglaste forme i rasprostranjenog u iluzionistički/meta-realistički oblikovanom prostoru i zasnovanog na kvazi-realističkom prikazivanju oblika retorički (tautološki) naglašava i onaj stvarni, opipljivi, postojeći i onaj nestvarni, alegorijski, fikcionalni (izmišljeni) karakter prikazane moguće (meta)realnosti konstruiranog prizora. Grabovcu je ovdje izmišljena priroda tek povod za introspektivni umjetnički diskurs i slikarsko preispitivanje mogućih odnosa (varijabli) prema formi, boji, prostoru, ugođaju, atmosferi, te stvaranju (zasanjane, snolike) ambijentalnosti u kojoj je svim viđenim i izmaštanim detaljima moguće odškrinuti vrata u duhovne prostore u kojima mogu biti potvrđeni u svom optimumu. Svoj hedonizam Grabovac potvrđuje naglašavanjem učinka svjetla te gustoćom i intenzivnošću boje, a oniričke impulse hrani tautološkim ponavljanjem oblika: izabrane detalje krajolika sitnim partikulama ostrašćene boje raščlanjuje u jednostavne voluminozne sferične forme koje zbog svoje stilizirane strukture induciraju i nude slojevite mogućnosti čitanja i vrlo različite razine značenja i tumačenja – rekao je, između ostaloga, Antun Karaman.

To je druga izložba iz ciklusa izložaba dubrovačkih slikara, koji Ustanova za kulturu i sport Metković organizira uz potporu Ministarstva kulture RH, Dubrovačko-neretvanske županije te gradova Dubrovnika i Metkovića. Posjetitelji je mogu vidjeti do 9. studenoga.
I. Puljan