Metković, 3.11.2017. - Prirodoslovni muzej Metković poziva vas u subotu, 4. studenog  u 10 sati na radionicu na kojoj će se potražiti odgovor na pitanje: Što je zapravo snježna pahuljica?

Ispratili smo ljeto i ptice selice, podsjetili se kako nastaje kišna kap, pogledali u muzeju tko spava zimski san, a o jednom dijelu praznika koji su pred nam svi maštamo. Kad bi barem pao snijeg!

Koliko puta smo kao djeca pokušavali zadržati pahuljice na rukavicama i promatrati ih, ali nam nije uspijevalo jer je toplina našeg tijela uskoro obavila svoj zadatak i otopila pahulju. Kristali snijega su čovjeku najpoznatiji i najdostupniji prirodni kristali. Možemo reći da nam oni pokazuju svu ljepotu prirode u malom. Zajedno ćemo otkriti tajne snježne pahuljice. Jeste li znali da se smatra da je podjednako "nemoguće" pronaći dvije identične pahuljice i dva identična lista koja su pala sa stabla u jesen.

Ponesite oštre škarice,  naučit ćemo kako izraditi jedinstvene pahuljice i ukrasiti svoj dom za blagdane.

Snježne pahulje poprimaju najrazličitije oblike, a njihova građa već desetljećima okupira znanstvenike. Pahulja se sastoji sitnih ledenih kristala koji najčešće imaju oblik šesterokutne prizme. 

Ledenim kristalima znanstvenici su se počeli baviti u 17. stoljeću. Nijemac Johannes Kepler je tako 1611. istraživao simetriju šesterokutne strukture i pokrenuo prvu studiju o snježnim pahuljicama. Francuz Rene Descartes je pak crtao shematske prikaze različitih oblika kristala.

Međutim, tek je izum mikroskopa nekoliko godina kasnije omogućio detaljniju analizu kristala. Englez Robert Hooke je tako prvi pomoću povećala otkrio kompleksnu strukturu pahulja, dok je sredinom 20. stoljeća Japanac Ukichiro Nakaya proveo prvo sistematično istraživanje. U svom laboratoriju je čak proizveo vlastite snježne pahulje.

Svaka je jedinstvena

Godine 1952. uvedeno je sedam službenih kategorija snježnih pahuljica koje je popisala Međunarodna komisija za snijeg i led. No, Nakaya je pahulje podijelio u više od 40 morfoloških oblika, a njegovi nasljednici su otkrili čak 80 različitih vrsta. Unatoč velikoj različitosti sve pahulje imaju šesterokutni oblik jer se molekule uvijek spajaju pod kutom od 120 stupnjeva.

Snijeg nije ledena voda, kao što mnogi vjeruju, nego pravilno "kristalizirana vlaga". Što je temperatura u oblacima niža od nula stupnjeva, to se više kapljica pretvara u ledene kristale. Smatra se da ne postoje dvije pahulje koje u potpunosti nalikuju jedna drugoj, te su upravo iz tog razloga različiti oblici kategorizirani u 80 spomenutih skupina. Smatra se da je podjednako "nemoguće" pronaći dvije identične pahuljice i dva identična lista koja su pala sa stabla u jesen.

Prosječna pahuljica ima promjer od pet milimetra i težinu od 0,004 grama. Najveća ikad viđena pahuljica imala je, prema Guinnessovoj knjizi rekorda, promjer od 38 centimetra.

Zanimljivo

Kada kristal oteža, počet će padati iz oblaka, a na svom će se putu kroz atmosferu sudarati i sljepljivati s drugim kristalima. Tako nastaju snježne pahulje. Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice. Iz tog razloga je snijeg koji pada najčešće nepravilnog oblika. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom. Kad snijeg padne na tlo, zrak ostaje zarobljen između kristala, pa se zato čuje zvuk kad gazimo po netaknutom snijegu. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Tada dolazi do loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak.