Nakon što je koordinatorica skupa Nikolina Đangradović iz JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode otvorila temu, skupu su se obratili ravnatelj Javne ustanove Ivica Grilec te Ivana Šarić iz Udruge Biom.

Slijedila su izlaganja, a prvi je na temu Zašto zaštita prirode govorio Vedran Lucić, BIOM-ov voditelj programa Održivi razvoj i DOP. On je započeo s davnim primjerom iz vremena Mao Ce Tunga, kada su u Kini vrapci bili proglašeni štetočinama koje uništavaju usjeve žitarica, posebno riže. Seljaci su imali obvezu ubijati ih, a koliko ih je stradalo govori kasnija najezda skakavaca koji su namnožili i uništavali usjeve, tako da je u mnogim dijelovima zavladala glad.

Ravnatelj Parka prirode Hutovo blato Nikola Zovko govorio je o problemima s kojima se susreće taj park prirode u BiH. Budući da nije javna ustanova muku muči s financijama, ali je najveći problem nedostatak vode, ponajviše zbog Gornjih horizonata. Tako dolazi do širenja trščaka i velikih požara, kakav je jedan bio nedavno.

O Planu upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže na području Delte Neretve govorio je stručni suradnik Javne ustanove Dubravko Dender. Rekao je da je dolina/delta Neretve najzahtjevnije područje za upravljanje prirodom u Hrvatskoj. Područje je to od velike važnosti za bioraznolikost i ne može ga se promatrati izdvojeno dijela koji se nalazi u BiH. Uvršteno je u popis Ramsarskih mjesta te u ekološku mrežu Natura 2000 i njegova zaštita nije samo zaštita flore i faune nego u konačnici i ljudi.

Dr. sc. Ivo Kunst s Instituta za turizam osvrnuo se na utjecaj turizma na prostor, tj. kako je moguć održiv razvoj turizma u Neretvi. Prema njemu, održivi razvoj (turizma) je razvoj koji udovoljava potrebama sadašnjih generacija bez kompromitiranja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje bitne životne potrebe. Riječ je o razvoju turizma koji bi trebao osiguravati stabilan rast životnog standarda lokalnih žitelja, sprječavati postupno osiromašivanje (degradaciju destinacijske resurno-atrakcijske osnove) i onemogućavati da se buduće generacije suoče sa slabijim razvojnim perspektivama nego što je to danas slučaj. Održivi razvoj podrazumijeva ekološku (+infrastrukturnu) održivost, socijalnu (+demografsku) održivost i ekonomsku (+političku) održivost. Kunst u Neretvi vidi pet karakterističnih područja za razvoj turizma. To su: obalni potez, prirodni rezervati, neretvansko polje, potez Vid-Metković-Opuzen i ruralno zaleđe.

Na kraju skupa govorio je dugogodišnji ravnatelj Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu dr. sc. Nikola Tvrtković, koji je osobno poznavao Dragutina Rucnera i često ga pratio na terenu. Tvrtković je iznio detalje Rucnerova podrijetla i života, spomenuo ljude koji su na njega utjecali, poput Vjekoslava Armana, Stanka Karamana i Antuna Maštrovića, spomenuo je Rucnerovu strast prema ornitologiji i glazbi. Učeći od svojih mentora, Rucner je potpuno ovladao preparatorskom vještinom. Prvu je zbirku uspostavio prije II. svj. rata u Skopju, no ona je potpuno stradala u poznatome potresu 1963. godine. Poslije rata Rucner postaje stručnim suradnikom novoosnovanoga Ornitološkog zavoda u Zagrebu. Rujan i listopad 1947. provodi u dolini Neretve i tada počinje suradnja s lokalnim lovačkim društvom. Godine 1948. preparira prvu pticu za buduću Lovačku zbirku, kasnije Ornitološku zbirku Metković. Riječ je o čuvizu (vivku), kojega je ulovio pok. Petar Krstičević. Zbirka je javnosti dostupna postala 1952., a kao Ornitološka zbirka Metković od 1966. Zbirka sadrži preko 340 preparata, među kojima je 218 vrsta od 310 do sada zabilježenih u Neretvi, a gotovo svi preparati rad su Dragutina Rucnera. Od godine 2015. zbirka je dio postava Prirodoslovnoga muzeja Metković, na kojemu je radio dr. Trvrtković.
I. Puljan