Đuru Zvonara, podravskoga samoukog kipara i odnedavna slikara koji je izlagao s najvećim imenima hrvatske naive, predstavio je i o njegovu radu govorio prof. Vidoslav Bagur.

Šezdesetosmogodišnji Đuro Zvonar živi u podravskome selu Šemovci, smještenome nedaleko od Đurđevca na obroncima Bilogore. Već kao osnovac izrađivao je skulpture od zemlje i komadića drveta pa je prvu izložbu imao već u drugome razredu. Od 1966. godine izlaže na kolektivnim izložbama, a od 1972. počinje izlagati i samostalno. Kaže da ga je u redove naivaca uveo poznati novinar Gerhard Ledić – Lutajući reporter.

– Prvi put sam se poželio baviti kiparstvom kao šestogodišnjak, kada sam u Đurđevcu vidio ukrasne patuljke u vrtu dr. Petra Bazijanca. Nakon toga sam tijekom čuvanja krava počeo rezbariti drvo i izrađivati razne likove, što su roditelji, prijatelji i nastavnici podržavali – rekao je Zvonar, istaknuvši da su ga kao desetogodišnjaka privlačili kipovi svetaca u crkvama, posebno njihova realističnost.

Njegov su rad zapazili i drugi umjetnici, poput Generalića, Lackovića Croate i Kovačića pa je s petnaest godina dobio priliku široj se javnosti predstaviti zajedničkom izložbom u Bjelovaru, a skulpture i reljefi danas mu se mogu naći u raznim muzejskim i galerijskim te privatnim zbirkama, crkvama i u javnom prostoru. Uz to, u Zvonarovoj je obiteljskoj kući smješten njegov atelje, galerija i etnozbirka. Kuća je ukrašena njegovim radovima, a dio djela i etno zbirke nalazi se i u klijeti smještenoj na jednom od slikovitih šemovečkih vinorodnih brežuljaka.

Zvonar se u Metkoviću predstavio s petnaestak drvenih skulptura te isto toliko panoa s fotografijama njegovih radova. U znak zahvalnosti prof. Bagur mu je uime KUD-a Metković darovao te panoe, a Zvonar je njima darovao svoju skulpturu Sijač.

Nažalost, izložba će biti otvorena samo do 20. svibnja pa je ne propustite pogledati.
  

Priča o cimbalu

Odlukom Ministarstva kulture RH Uprava za zaštitu kulturne baštine umijeće izrade i sviranja cimbala u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju dobilo je svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra.

Cimbal (cimbulje, cimbule) žičano je glazbalo za koje se smatra da je na području Hrvatske postojalo od 15. stoljeća, no svakako je to potvrđeno u 18. stoljeća u rječniku Ivana Belostenca iz 1740., koji osim termina cimbal donosi i opis kako se cimbal svira te nazive za pojedine dijelove glazbala. Prvi detaljan opis tehnike sviranja te ulogu cimbala u glazbenom životu dao je Franjo Kuhač u 19. stoljeću, dok ga kasniji etnomuzikološki radovi većinom samo usputno spominju ili čak i izostavljaju. Cimbal se svira solistički ili kao pratnja pjevanju, no najčešće je u sastavu s violinama i basom uz dodatak bugarije ili u mješovitim sastavima s više tamburaških glazbala. Njegova je uloga razloženim akordima popuniti harmonije ili pak preplitati melodiju drugog glasa oko vodeće dionice.

Metkovci su sinoć imali priliku vidjeti dva cimbala koja je izradio mladi Tomislav Zvonar, ujedno i virtuoz na cimbalu. Nakon što je okupljene ukratko upoznao s instrumentom i njegovom izradom, sa svojom je sestrom Klarom odsvirao nekoliko kompozicija, za što su nagrađeni dugim pljeskom.

Na kraju programa, koji je vodila Romana Gabrić, tajnik KUD-a Metković Zdravko Obradović zahvalio je gostima i posjetiteljima izložbe te ih pozvao da prate događanja na Smotri, čije će svečano otvorenje biti danas u 18:30 na Trgu kralja Tomislava. Nakon toga u GKS-u slijedi prva Večer folklornih skupina Dalmacije i gostiju.