Uvodno je okupljene pozdravio i gostima zahvalio na dolasku predsjednik Udruge Narenta Marko Kravar, nakon čega je Miljenko Marić pomoću PP prezentacije obrazložio problematiku oko prikupljanja potpisa za raspisivanje dvaju referenduma.

Za prvi referendum popis je dalo 405.342 građana. Na njemu bi se oni izjasnili jesu li za smanjenje broja saborskih zastupnika na najviše 120, uvođenje triju preferencijalnih glasova bez cenzusa, uređenje izbornih jedinica tako da one ne dijele zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija, smanjenje izbornoga praga na 4 % te uvođenje dopisnoga i elektroničkoga glasovanja.

Na drugome bi se referendumu odlučivalo jesu li građani za uvođenje ustavne odredbe kojom se uređuje položaj zastupnika nacionalnih manjina tako da zastupnici nacionalnih manjina odlučuju o svim pitanjima iz nadležnosti Hrvatskoga sabora, osim o povjerenju Vladi i donošenju državnoga proračuna. Za raspisivanje toga referenduma potpis je dalo 407.469 građana.

Marić je govorio o problemima koje su volonteri imali na terenu jer u nekim gradovima i općinama nisu dobili dopuštenje lokalnih vlasti za prikupljanje potpisa na javnim površinama, odnosno dodjeljivana su im mjesta koja su manje frekventna, pa u tome vidi opstrukciju inicijative. Nakon što je prikupljen dovoljan broj potpisa, oni su 13. lipnja predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijeli dva zahtjeva za raspisivanje referenduma, s kutijama u kojima su bili potpisi građana. – Prošlo je gotovo sto dana od tada i mi još ne znamo gdje su te kutije – rekao je Marić. U međuvremenu je Vlada odlučila prebrojati potpise i utvrditi njihovu valjanost, na što su iz Inicijative tražili da pri tome oni imaju svoje promatrače.

Prof. Podolnjak je naš zakon, koji regulira uvjete pod kojima građani mogu tražiti raspisivanje referenduma, usporedio sa švicarskim i rekao da je naš puno restriktivniji jer u Švicarskoj treba skupiti 100.000 potpisa, a u Hrvatskoj oko 400.000. Nadalje, rekao je da je rok za prikupljanje od samo dva tjedna prekratak i da ide na ruku onima koji žele spriječiti slične inicijative. Nadalje, rekao je da je do sada Ustavni sud sve inicijative koje su uspjele skupiti dovoljan broj potpisa proglasio neustavnima pa u tome vidi opasnost i za najnoviju. Stoga smatra da u Ustavnom sudu ne bi trebali sjediti političari koji su u nj došli iz izvršne ili predstavničke vlasti. Kada je riječ o trima preferencijalnim glasovima rekao je da to ne odgovara političkim elitama jer tada ne bi mogle izborne liste krojiti na sadašnji način, tj. ne bi mogle osigurati da u Sabor prođu svi prvi na listama, kao ni predstavnici minornih pretkoalicijskih partnera. Kaže da vladajućima ne odgovara ni dopisno i elektronsko glasovanje jer je riječ o dijelu populacije koja je napustila Hrvatsku i koja vjerojatno ne bi glasovala za njih.

Prof. Nino Raspudić raznim je primjerima objasnio zašto treba mijenjati izborni sustav. Okomio se na političku trgovinu kojom se nakon izbora poništava volja birača. Smatra da mnogi bi birači desnoga spektra drukčije glasovali da su znali da će HNS prijeći na drugu stranu, a isto tako bi učinili i mnogi koji glasuju za lijeve. Kaže da bi se uvođenjem triju preferencijalnih postigla viša razina demokracije tj. bolje poštovalo volju naroda. Već je s jednim preferencijalnim glasom to pokazano. Tako su neki vodeći političari na prošlim izborima skupili tek nekoliko stotina glasova, i desetke puta manje od drugih koje je narod izravno birao. Isto bi tako trebalo ukinuti odredbu da preferencijalni glasovi vrijede samo ako je kandidat skupio više od 10 % glasova koje je dobila lista. Kada je riječ o sniženju izbornoga praga to je potkrijepio činjenicom da je na prošlim izborima čak 600.000 glasova otišlo „u vjetar“. Raspudić se posebno okomio na političare protiv kojih se vode sudski procesi, a čije ruke odlučuju u Saboru.

Tribinu je moderirao Dragan Paponja, a na kraju su građani mogli postavljati pitanja.