Kako je autorica rekla u svojevrsnom intervjuu, koji je s njom vodila ravnateljica Knjižnice Vesna Vidović, riječ je o skroz drukčijem pristupi pisanju u odnosu na njezine znanstvene radove. Naime, Karlo Mali je njezin mali unuk kojega ona čuva dok mu mama, poznata hrvatska biofizičarka Iva Tolić, izbiva zbog znanstvenih obveza. Izvještavajući svakodnevno putem e-pošte Ivu o tome kako je provela dan s Karlom, što se događalo, što je Karlo rekao, prikupila se građa koja ju je navela da to pretoči u knjigu u kojoj autorica, zapravo, komentira svijet oko sebe gledan očima maloga dječaka, odnosno, ona svoje iskustvo u druženju s unukom koristi da bi o važnim stvarima progovorila na jedan drukčiji način s dosta humora.

Evo kako Karlo objašnjava zašto mu je djed prišio im Tulije: „Nadjenuo mi ga je djed Bendžo, i to ne po Marku Tuliju Ciceronu, jer ja još ne znam govoriti tako lijepo kao znameniti rimski govornik, nego po tome što često plačem, naime tulim. Meni je to ime vrlo drago jer znam da sva djeca, pa i ja, moraju plakati i da mi ga je djed nadjenuo zato što me voli ne samo kad se smijem nego i kada plačem“.

A evo kako Karlo razmatra neke ozbiljne društveno-političke situacije: „Kada smo već kod prijateljskih baltičkih zemalja, Litve, Estonije i Letonije, moram reći da sam zadovoljan što su te zemlje, kao i Albanija, izrazile spremnost sudjelovati u vojnome mimohodu u povodu 20. obljetnice oslobodilačke akcije Oluje, dok nam naši veliki saveznici ne će doći jer su se uplašili predsjednika srbijanske vlade Aleksandra Vučića, koji uljudno i fino svako sudjelovanje u proslavi Oluje smatra neprijateljskim činom. Posve je drugačije s mojom mamom, sa mnom i proslavom Oluje. Mama je kao mlada znanstvenica, koja se s uspješne karijere u svijetu vratila u našu zapuštenu i napuštenu Hrvatsku, dobila trostruku pozivnicu na promatranje mimohoda u Zagrebu: od prelijepe nam Predsjednice, od predsjednika Vlade i od predsjednika Sabora. Ja sam joj lijepo govorio da mora prihvatiti taj važni poziv, ali ona je odlučila radije ići s tatom na Dugi otok odmoriti se od posla i do mene, tako da ću biti prisiljen gledati vojni mimohod kod none Vesne pred TV ekranom u Rijeci umjesto na svečanoj tribini u Zagrebu pred cijelom nacijom“.

Odlomke iz knjige čitali su Romana Vuković Čović i Nikša Margeta.