Iako je bilo prohladno, lijepoga sunčana dana na proplanku pred crkvom okupio se velik broj župljana, posebno iseljenih stanovnika Dragovije. Župnik don Mile Čalo nakon mise po kućama je blagosiljao obitelji, kojima je to bila prigoda da se na djedovini okupe na zajedničkom ručku.
  

Zanimljive crtice o Dragoviji

Rijetkost je da u jednoj župi budu dvije crkve posvećene istom svecu, kao što je slučaj u Prudu i na Dragoviji, gdje su obje crkve posvećene sv. Ivanu Krstitelju. Naime, kako je na Dragoviji već postojala istoimena crkva, sagrađena nakon oslobođenja od Turaka krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, crkva u Prudu sagrađena 1989. godine trebala je biti posvećena drugom nebeskom zaštitniku, ali je izričitim zahtjevom mještana Pruda ipak posvećena tom svecu. Župnik Vida u prošlosti je neko vrijeme zbog zdravstvenih razloga i tada sveprisutne malarije stolovao na Dragoviji, naselju smještenu u brdskom dijelu župe. Zaštićeno od bure i okrenuto suncu bilo je idealno za tadašnje stanovništvo, a o naseljenosti još u doba Ilira govore i okolne gradine. Nekada su i vukovi harali Dragovijom, koljući mještanima stoku, zbog čega su se oni zavjetovali i od tada se do danas u svibnju slavi zavjetni dan, tzv. Vukovdan. U mjestu se nalazi nekoliko prirodnih bunara koji ne presušuju, iz kojih su žitelji uzimali pitku vodu i napajala se stoka. Preminuli mještani Dragovije nekad su se na rukama prenosili do groblja u Vidu uskom kozjom stazom, koja je po tome dobila naziv mrtvački put, većim dijelom kojega se već nekoliko godina vozi MTB biciklistička utrka. Iz toga vremena nastao je i običaj kada se nakon naporna višesatnog nošenja pokojnika, nakon sahrane na groblju, za sudionike služio ručak, tzv. daća. Industrijalizacijom u poraću II. svjetskog rata stanovništvo je polako iseljavalo, uglavnom u Metković na predio Crnoga puta, gdje su imali zemlje, pa je Dragovija opustjela. Danas se obnavljaju stare kamene kuće i život se polako vraća. Još kad bi 'došla' struja, vjerojatno bi privukla i stalne stanovnike.
Priredio: B. Markota