Metković, 13.5.2019. - Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika treći je put organizirao Međudržavni susret hrvatske književnosti (Dubrovnik-Neretva, Hum-Hercegovina, Boka kotorska, Molise), kojemu su od 10. do 12. svibnja domaćinima bili Mostar i Metković.

U sklopu Susreta u metkovskoj OŠ Stjepana Radića u subotu je održana Književna večer za Metkovce, na kojoj su iz Molisea nastupili Antonio Sammartino, Antonio Piccoli i Leopoldo Lalli; iz Boke kotorske: Adrijan Vuksanović i Zvonimir Deković te s područja Hum-Hercegovina Mile Pešorda i Anita Martinac.

Skup je otvorio neretvansko-zagrebački književnik Stjepan Šešelj, glavni urednik časopisa Hrvatsko slovo. Predstavivši goste, on je napomenuo da se moramo prisjetiti hrvatskih pjesnika koji su rođeni Metkovci ili su tijekom svojega života snažno bili vezani uz Metković. To su: Ivan Slamnig, Stojan Vučićević i Vladimir Pavlović. Premda je Tin Ujević veliki hrvatski pjesnik i vezan je uz susjedstvo Metkovića, Šešelj smatra da je na staklenu stijenu iznad fontane ne trgu trebalo saviti stih jednoga od trojice metkovskih pjesnika, a ne Ujevićev.

Prvo su se predstavili moliški Hrvati. Antonio Sammartino je ukratko okupljene upoznao s poviješću moliških Hrvata te predstavio neka od izdanja iz naklade Fundacije Agostina Piccoli. Jedno od njih, Moliški Hrvati – pet stoljeća povijesti, darovao je Školskoj knjižnici OŠ Stjepana Radića. Knjigu je primila ravnateljica Božena Nikoletić. G. Sammartino pročitao je)i neke svoje pjesme pisane na moliškohrvatskom jeziku, kakav se govori u Mundimitru, uz Filić (Štifilić) i Kruč, jedinim selima u kojima se održao taj pola milenija star hrvatski govor. Nakon g. Sammartina svojim su se pjesmama predstavili Antonio Piccoli i Leopoldo Lalli.

Književnik i pjesnik Mile Pešorda govorio je o sustavnom ignoriranju djelovanja humsko-hercegovačkih književnika i pjesnika. Za primjer je uzeo svoju knjigu Sloboda, mir meju nami – Eurogledi, za koju je rekao da ju je nemoguće naći u knjižarama ili knjižnicama. Spomenuo se još jednoga pjesnika s hercegovačkoga područja. To je pok. Nikola Martić, rođenjem Višićanin, koji je također bio vezan uz Metković. Pešorda je pročitao predgovor spomenutoj knjizi, koji je naslovio s Posveta… svima koji ljube Istinu i sviet…, posvećen istini o stvaranju Hrvatske i o Domovinskome ratu. Na istu tematiku nadovezala se Anita Martinac, hrvatska braniteljica i sudionica operacija Ljeto 95. i Oluja, što je oblikovalo njezino književno djelovanje. Ona je čitala pjesme iz svoje zbirke Budna.

Posljednji su bili gosti iz nama nedaleke, no nedovoljno poznate Boke kotorske. Bokeljski Hrvat Adrijan Vuksanović, zastupnik Hrvatske građanske inicijative (HGI), manjinske stranke koja zastupa prava Hrvata u Skupštini Crne Gore, te novinar i pjesnik. On je istaknuo važnost očuvanja hrvatskoga jezika u maloj bokeljskoj zajednici koja je ostavila velikoga traga u na području kulture i umjetnosti te drugim područjima ljudskoga djelovanja. Također, čitao je i svoje pjesme: Božić i Hodočašće.

Posljednji se okupljenima obratio Zvonimir Deković, Bokelj podrijetlom iz šibenske Rogoznice, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. Riječ je o čovjeku aktivnom na kulturnom, političkom i uopće društvenom polju, zaslužnom za pokretanje jedinoga hrvatskog radija u Crnoj Gori, tiskanje mnogih knjiga o Hrvatima u Crnoj Gori te promoviranju istine o njihovu značaju u povijesti današnje Crne Gore. On je spomenuo upravo to; hrvatska zajednica u Crnoj Gori čini ni 1 % ukupnoga stanovništva, a njoj pripada oko 70 posto kulturne baštine.