Metković, 12.10.2019. - U Galeriji GKS-a Metković otvorena je izložba slika splitskoga akademskog slikara Stjepana Ivaniševića, na kojoj se autor predstavio s tridesetak ulja na platnu.

Izložbu je otvorila Zrinka Mijoč, a o umjetnikovu djelu govorio je Marin Ivanović. On je, između ostaloga, rekao: „…čini nam se donekle opravdanim zaključiti kako je za harmoničan suživot s prirodom potrebna tišina. Nju Stjepan Ivanišević pronalazi i u okruženju stare djedove kuće čiji kamen pamti radosti i smijeh, tugu i glad, želje, uzdahe, smrti i nova rođenja, ali i u miru vlastite osobnosti koja ga je, unatoč mnogim putovanjima, učinila otpornog na zavodljivu pjesmu gradova koji su mnogima mnogo obećavali, a istu tu djecu proždirali poput Saturna. Naš se umjetnik uvijek vraćao svome ishodištu, korijenima, uvijek je nepogrešivo znao koje je mjesto koje naziva svojim. Uz more kao najplodniju i najslojevitiju temu, žanr prizori i nadrealne kompozicije karakteriziraju njegov romantizirani motivski registar, bivajući u nekim trenutcima manje, a u drugima više deskriptivni ili sasvim formalno reducirani. Djelujući iz vreve zbivanja i bilježeći nebrojene aspekte života, od sprovoda do uriniranja, autor protutežu nalazi u skrovitim ili zamišljenim mjestima kakve susrećemo na slikama Slikareva krošnja, Place for Rest ili Mjesto gdje vile borave. Napunivši se tišinom i obnovivši svoju vjeru u ljude, ponovno zakoračuje na pozornicu društvenih zbivanja, promatra, razmišlja i slika. Njegov je plodonosan višedesetljetni rad odmorište promatraču koji se s njime susreće. Koherentnost autorskog rukopisa i autentične misli kroz širok raspon motiva, ostvarena dosljednošću koja bdije nad promjenjivošću, Stjepana Ivaniševića doista otkriva kao umjetnika bogate imaginacije, nenametljive inteligencije i prepoznatljive tankoćutnosti koja je njegov opus ukotvila u kontekstualni okvir hrvatske umjetnosti kraja 20. i početka 21. stoljeća.“