Metković, 23.1.2020. - Zanimljivo postavljena izložba arheologa Ivana Volarevića 'Stećci u Neretvi – Umjetnost i obred' sinoć je otvorena u Galeriji GKS-a Metković.

Uime suorganizatora izložbe Ustanove za kulturu i sport Metković brojne je posjetitelje pozdravila ravnateljica Zrinka Mijoč. Potom je zamjenica župana Žaklina Marević govorila o tome kako su takve izložbe važne da bi se mladi bolje upoznali sa svojom kulturnom baštinom te da se Županija već prije bila uključila u prekogranični Projekt Herkul, tijekom kojega su evidentirani stećci u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.

Autor Volarević zahvalio je Ministarstvu kulture RH, Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Metkoviću na potpori u realizaciji izložbe. Rekao je kako se uglavnom misli da u dolini Neretve stećaka ima vrlo malo, no zapravo ih ima 'i previše'. Naime terenskim istraživanjem utvrđene su 44 lokacije u dolini Neretve, s time da su stećci s nekih premješteni na drugo mjesto jer su se nalazili na trasi autoceste A1.

Postav izložbe čine kartonske maske s izrezanim motivima sa stećaka, kroz koje se oni projiciraju na zid. Izložbu prati i projekcija videosnimaka samih nalazišta, za što je korišten dron. Budući da je riječ o vrlo zanimljivoj temi, u nastavku prenosimo cjelovit tekst iz kataloga izložbe.

Stećci – kasnosrednjovjekovni kameni spavači

Bilizi, mramori, kamici, tj. stećci jesu kameni monolitni spomenici koji se tijekom kasnog srednjeg vijeka podižu nad grobovima u funkciji nadgrobnog spomenika. Kao nadgrobni spomenici postavljani su na groblja koja su se često nalazila uz prometnice, u blizini crkava, na baštini pokojnika te na prapovijesnim kamenim gomilama, odnosno na arheološkim ostatcima iz ranijih razdoblja ili u njihovoj blizini. Također je često i pravilno postavljanje stećaka, što vuče tradiciju iz ranijih grobalja na redove, a javlja se i grupiranje spomenika i grobova unutar istog groblja. Prema ustaljenoj tipologiji stećke dijelimo na uspravne i položene, od čega su uspravni križine i stupovi kasniji, a položeni, ujedno najčešći ranijii, sanduci, ploče i sljemenjaci. Obično se izrađuju od sirovine koja se nalazi u blizini samog groblja, što je najčešće kamen vapnenac, vađen i obrađivan tradicionalnim tehnikama pokazujući na stećcima najčešće određenu „rustičnost“ u odnosu na istovremena ostvarenja u urbanim središtima na zapadu i istoku Europe. Oblikovanjem spomenika te njihovim ukrašavanjem vidljivo je da su nastali na autohtonoj osnovi i tradiciji iz ranijih vremena uz utjecaje europske umjetnosti Zapada i Istoka. To se posebno odnosi na ukrase izvedene u niskom reljefu ili urezivanjem, dok su natpisi u funkciji epitafa iznimno rijetki te dragocjeni jer su važan povijesni i jezični izvor. Zbog svoje autentičnosti u kontekstu europske i svjetske kulturne baštine, stećci su 2016. godine dospjeli na UNESCO-ovu listu, a velik je broj grobalja pod stećcima danas zakonski zaštićeno, što ipak nije jamstvo njihova očuvanja.

Vrijeme i prostor stećaka te teorije o njihovom podrijetlu

Stećci se podižu u vremenu od 13. do 16. stoljeća, odnosno to je njihov vrhunac, da bi nakon uspostave osmanske vlasti određeni utjecaji na nadgrobnim spomenicima opstali. Prostorno se groblja pod stećcima podudaraju sa srednjovjekovnim Bosanskim Kraljevstvom, tj. prostorom kojim vlada ili je pod njegovim političkim i kulturnim utjecajem. Danas je to gotovo čitav prostor Bosne i Hercegovine, sjeverozapadna Crna Gora, zapadna Srbija te kopneni dio srednje i južne Dalmacije, Lika i južni dio Slavonije na prostoru Hrvatske. Isto tako vrijeme u kojem nastaje većina groblja pod stećcima uglavnom se podudara s razdobljem općeg procvata i uspona europskog društva i civilizacije, tj. tijekom 14. i 15. stoljeća. Brojne su teorije o podrijetlu stećaka. Jedna je od najranijih ona o vezi stećaka i bogumila te Crkve bosanske. Samo postojanje bogumila te Crkve bosanske kao heretične danas je uglavnom odbačeno jer se smatra da je Crkva bosanska bila po učenju vrlo bliska Katoličkoj i pravoslavnoj Crkvi, uz određenu autokefalnost te elemente pretkršćanskih vjerovanja. Nešto kasnije javlja se i tzv. vlaška teorija, koja običaj podizanja stećaka pripisuje Vlasima, starosjedilačkom stočarskom stanovništvu Balkana. Danas su popularne i pseudoznanstvene teorije. Ipak, danas u znanstvenim krugovima najprihvaćenija i možda najobjektivnija jest ona da stećke ne možemo povezivati s određenom etničkom zajednicom kao isključivim nositeljem ovog običaja. Oni se mogu shvatiti kao rezultat posebne pogrebne prakse čiji su nositelji bili pripadnici svih triju onovremenih vjerskih zajednica, Rimokatoličke Crkve, Pravoslavne Crkve te Crkve Bosanske. U pogledu etnika gotovo je nemoguće govoriti jer u kasnom srednjem vijeku teško možemo govoriti o nacijama kakve danas poznajemo.

Neretva u kasnom srednjem vijeku

Neretvanski je prostor od najranijih vremena bio važno prometno područje kojim se ostvarivao kulturni, gospodarski i politički kontakt istočnojadranske obale s njezinim zaleđem i unutrašnjosti zapadnog Balkana. Nakon ulaska hrvatskih zemalja u sastav Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva u 12. stoljeću, na neretvanskom prostoru smjenjuju se razni, prije svega, politički utjecaji. U prvom se redu to odnosi na europske dinastije koje su naslijedile Arpadoviće i Anžuvince, ali i domaće, bribirske knezove Šubiće, Nemanjiće, vladare i kraljeve Bosne te Dubrovačku Republiku, a svima je njima neretvanski prostor bio iznimno važan zbog svog strateškog položaja. Ovo je razdoblje je okončano krajem 15. stoljeća uspostavom osmanske vlasti. Konkretni su podaci o dolini Neretve u razdoblju 14. i 15. stoljeća vrlo oskudni. Radi se uglavnom o utvrđenjima, crkvama i grobljima te ponešto podataka iz izvora, najčešće isprava vladara i plemenitaša. Najznačajnije su utvrde Vratar kod Borovaca koja je bila u vlasništvu plemićke obitelji Vlatkovića-Radivojevića-Jurjevića, Brštanik u Podgradini, Smrden grad na Slivnu, te utvrde koje nisu sačuvane, utvrda Desne u Desnama, Nebojša u Vidonjama i Novi u Novim Selima. Najznačajnije naselje i trgovište tog vremena jest Drijeva za koju također nije sigurno gdje se nalazila, vjerojatno u današnjoj Gabeli ili na prostoru između Gabele i Vida, a bilo je poznato kao važno trgovište između Bosne i Dubrovačke Republike. Poznato je i nekoliko crkava koje potječu iz tog vremena, a to su crkva sv. Nikole u Borovcima iz 13./14. stoljeća, stara crkva sv. Stjepana u Slivnu iz 15. stoljeća te možda crkva sv. Vida s grobljem u Vidu iz 14./15. stoljeća. Zanimljivo je da se veći broj današnjih neretvanskih naselja spominje već u vremenu 14. i 15. stoljeća, uglavnom u ispravama vezanim za Bosansko Kraljevstvo i plemstvo te Dubrovačku Republiku. Tako se već u 13. stoljeću spominju utvrda Brštanik te Hum kao stariji naziv za Slivno. U 14. stoljeću prvi se put spominju Slivno, Klek, Lovorika, Osinj, Brestica, Desne, Posrednica, Vid, Prud te Dobranje, Ploče, a u 15. stoljeću Pasičina, Nebojša Grad, Opuzen, Metković te do danas nestala naselja koja su se vjerojatno nalazila u blizini Vida i Pruda, Orman i Crni Vrh. O životu tadašnjih Neretvana znamo jako malo. Možemo samo pretpostavljati da je glavna gospodarska grana bila zemljoradnja, stočarstvo, ribarstvo i lov, pogotovo zato što je većina stanovništva živjela u ruralnim sredinama, te pomorstvo i trgovina u urbanijim sredinama. Također je važno da su nam nepoznati okolišni uvjeti, pogotovo smještaj toka rijeke Neretve, udio močvara te izgled krškog područja. Ipak, već je u tom vremenu neretvanski prostor na lošem glasu kao malarično područje pa se Korčulanskim statutom strogo zabranjuje uplovljavanje u rijeku Neretvu tijekom zimskih mjeseci. Povijesni izvori nam ipak donose imena srednjovjekovnih Neretvana, a ponekad i prezimena koja tada tek nastaju. Tako se u Desnama spominju Ivan i Stjepko Čikorić te Filip Noždronja, u 13. stoljeću u Neretvi imena Druga, Bogdana, Premka, Staneha, Dragoslav te praprezimena Bogdan Čeprnjić, Berislav Umneković i Vladimir Grupšin u Slivnu, u 14. stoljeću Petar Ostojić i Bratoš Cupković u Brštaniku te Radin Butković u Slivnu, a u 15. stoljeću Veselko, Vukosav Novaković te Ostojica Pribisavljević u Slivnu.

Stećci u Neretvi

Terenskim pregledom na neretvanskom prostoru utvrđeno je postojanje 44 položaja na kojem se nalaze kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici, stećci. Deset se položaja nalazi južno od rijeke Neretve, koji je površinom znatno manji prostor od onoga sjevernijeg, na kojem se nalaze 34 položaja, što je uvjetovalo i pojedine razlike koje ipak nisu toliko izrazite. Velik je broj bio i prije poznat u literaturi, ali najčešće bez opsežnijeg opisa položaja i spomenika, dok je manji dio već obrađen ili istražen, a jedan položaj bio je potpuno nepoznat. Na 34 položajima radi se o ostatcima groblja sa stećcima, od čega su groblja na 14 položaja potpuno ili djelomično uništena te na njima imamo samo stećke koji su iskorišteni kao građevinski materijal ili ih je samo dio in situ, dok ih je devet istraženo i stećci sa njih premješteni na drugi položaj. Samo su dva položaja, groblje na Proviću te kod crkve Male Gospe na Dobranjama, zakonski zaštićena kao kulturno dobro, ostatak je samo evidentiran na lokalnoj razini. Dosadašnja razina fizičke i zakonske zaštite i valorizacije nije dovoljna, pa su groblja i spomenici iznimno ugroženi zbog zapuštenosti, gradnje i pljačkanja. Deset položaja ima uglavnom samo po jedan spomenik pa se ne može sa sigurnošću govoriti o postojanju groblja već su tu stećci vjerojatno naknadno doneseni. Što se tiče smještaja groblja, polovica se nalazi na prapovijesnoj kamenoj gomili ili u njezinoj blizini te uz prometnicu, a isto tako na nešto manje od polovice grobalja u ranom novom vijeku nastale su crkve i groblje. Na četirima položajima radi se o crkvama ranijim ili istovremenim s grobljem pod stećcima. Kada je riječ o broju stećaka na grobljima, dvije trećine položaja ima manje od deset spomenika, dok samo tri lokaliteta imaju više od 30 spomenika. U pogledu zastupljenosti tipova stećaka, prevladavaju sanduci, potom, znatno manje zastupljene, ploče te samo šest sljemenjaka i nekoliko križina koje se datiraju nakon 16. stoljeća. Na deset položaja stećci nemaju nikakve ukrase, a na ostalim položajima gotovo je polovica spomenika ukrašena najčešće klesanjem u niskom reljefu, a znatno rjeđe urezivanjem.

Umjetnost i simbolika stećaka u Neretvi

U umjetničkom i oblikovnom smislu neretvanski stećci ne izlaze znatno iz okvira općih osobina stećaka, a pogotovo u odnosu na susjedna područja, ali ipak možemo pratiti određene osobitosti unutar samoga neretvanskog prostora. Iako su sanduci najčešći oblik i zastupljeni na svim položajima, vidljivo je da su ploče nešto zastupljenije na području Pline i Pojezerja te na Slivnu, dok su sljemenjaci podjednako zastupljeni na obje obale rijeke Neretve. Sanduci i sljemenjaci na postolju javljaju se samo na lijevoj obali Neretve, tj. na Dobranjama i Slivnu. Amorfni sanduci i ploče jesu podjednako zastupljeni na svim grobljima i jako su rijetki, a većinu stećaka odlikuje kvalitetna izrada i obrada površine te ukrašavanje tehnikom klesanja niskog reljefa. Kod ukrašenih primjeraka stećaka, gotovo se u većini slučajeva radi o samo jednoj plohi, najčešće samo gornjoj, koja je ujedno najveća vidljiva površina na sanducima i pločama. Samo jedanaest stećaka nosi ukras na dvjema ili više ploha, uglavnom na pločama i sanducima te na samo jednom sljemenjaku. Što se tiče motiva kojima su ukrašeni neretvanski stećci, najčešće se radi o različitim vrstama križeva, polumjesecima te rozetama, raznim vrstama bordura te tordiranim vijencima. Tako je vidljivo da su križevi na postolju, tj. Golgota križevi te rascvali križevi zastupljeni samo na Dobranjama i Slivnu, dok su grčki i malteški križevi češće zastupljeni na području desne obale Neretve. Rozete i polumjeseci podjednako su zastupljeni, a isto tako i razne bordure, nešto češće ispunjenje biljnom viticom na području Dobranja. Motivi su oružja također česti, tako se štit i mač češće javljaju na lijevoj obali Neretve, posebno na groblju Prović, dok se na desnoj obali češće nalaze samo mač, nož ili štit. Prikazi ljudskih figura i životinja vrlo su rijetki, a posebno je zanimljivo kako se od osam takvih prikaza samo tri nalaze na lijevoj obali, tj. prikaz janjeta sa Slivna, ljudske figure na Dobranjama koja drži štit te dvije ptice u Brestici, dok na desnoj obali prevladavaju ljudski likovi, često u kombinaciji sa životinjskima. Ostale su životinjske figure dvije ptice koje stoje na križu te konji s jahačem i jeleni kao lovina u sceni lova, sve na jednom stećku u Čeveljuši. Ljudske figure odnose se na prikaz plesa s muškim i ženskim likovima na Čeveljuši te Strugama, ljudsku figuru u stavu oranta na Strugama te ljudski lik s mačem i štitom, koji se nalazi na stećku u Staševici. U slučaju stećka iz Novih Sela radi se o dvjema muškim figurama, prikazanim s uzdignutim rukama, a jedna možda drži pehar ili štit. Na jednom stećku u Brestici možda se nalazi danas nečitak natpis na bosančici. Kada je riječ o značenju motiva kojima su stećci ukrašeni, većina ih vjerojatno pripada religijskim simbolima, najčešći je to križ te rozete i polumjeseci. Iako križ u pretkršćanskoj umjetnosti često simbolizira Sunce, u slučaju stećaka vjerojatno je kršćanski znak. Sličnu simboliku imaju i motivi rozeta i polumjeseca. S druge strane, bordure imaju poglavito ukrasnu funkciju, imitirajući ljesove ili možda rimske nadgrobne spomenike. Ponekad je bordura ispunjena stiliziranom viticom i trolistom ili stiliziranom vinovom lozom koja može upućivati na kršćansku simboliku. Prikazi štitova, mačeva i noževa te ljudske figure s njima mogu se dovesti u vezu sa statusom pokojnika, tj. ratničkim ili viteškim staležom. Samostalne ljudske figure možda upućuju na prikaz pokojnika, dok prikazi plesne povorke imaju razna tumačenja, od posmrtnih plesova do plesova mrtvih svojstvenih za zapadnu umjetnost toga vremena. Prikaz lova čest je u prapovijesnoj umjetnosti pa tako vjerojatno vuče svoje podrijetlo iz nje, u kontekstu vječnih lovišta ili možda, također, upućuje na pokojnikov status. Posebno je zanimljiv prikaz dviju muških figura iz Novih Sela, koji može upućivati na status pokojnika i njegov prikaz ili možda posmrtnu gozbu. Životinjski likovi, janje koje drži križ upućuje na prikaz Jaganjca Božjeg, a ptice često simboliziraju dušu pokojnika.

Obredi i vjerovanja vezana za stećke u Neretvi

O obredima koji su vezani za pokapanje i podizanje stećaka možemo jako malo govoriti, a sve na temelju oskudnih materijalnih ostataka koji nisu dovoljni za rekonstrukciju duhovne kulture neretvanskog stanovništva u kasnom srednjem vijeku. Tako najviše podataka imamo s nekoliko grobalja pod stećcima na području Pline te u Novim Selima, koja su arheološki istražena, a prvenstveno se odnose na način ukopa. Tako se na svim grobljima radi o grobljima koja sadrže grobnice u kojim su pokojnici pokapani u ispruženom položaju na leđima, s rukama na prsima, uz tijelo ili na zdjelici. Grobovi i stećci su najčešće pravilno orijentirani istok-zapad, u skladu s kršćanskim vjerovanjem o Kristovom drugom dolasku s istoka. U pravilu se radilo o višestrukim ukopima u jedan grob, tako da bi se kosti prethodnog ukopa izgurale na kraj groba kako bi se stvorio prostor za novi ukop. I sami grobovi javljaju se u različitim oblicima, od onih izrađenih od kamenih ploča, do neobrađenog kamena pa sve do zidanih grobnica od obrađenog kamena s vezivom koje prati konfiguraciju terena. Osim toga, vrlo često nastajanje grobalja pod stećcima na prapovijesnim kamenim gomilama mogu upućivati na želju da se stvori veza s ranijim populacijama te iskoristi položaj koji je blago povišen i vrlo uočljiv u prostoru, čime se monumentalnost stećaka još više naglašava. Tijekom istraživanja uočeni su i ostatci vijenaca od neobrađenog kamena uokolo groba za koji se smatra da je imao magijsku funkciju u svrhu zaštite groba od zlih sila. Zanimljiv je nalaz keramiče posude koja se nalazila uz grob na jednom od plinjanskih grobalja, što može upućivati na prežitke grobnih priloga u smislu popudbine, običaja koji je nestao sa širenjem kršćanstva već tijekom ranog srednjeg vijeka. Osim toga, u grobovima tako, pod utjecajem kršćanstva, kod pokojnika nalazimo samo dijelove nošnje i nakit, a ponekad i novac. Na stećcima koji se podižu nedugo nakon prvog ukopa uz sami grob ili nakon više generacija jednog roda, često se javljaju različite kružne udubine ili vijenci na gornjoj plohi. Prema nekim teorijama, moguće je da se radi o mjestima za postavljanje svijeća ili vode. Kao svjedoci davnih vremena, stećci u dolini Neretve već više od pet stoljeća intrigiraju maštu nekih kasnijih Neretvana, o čemu svjedoče brojne predaje vezane za pojedina groblja sa stećcima. Uz groblje na Bobovištu vezana je legenda kako su ispod stećaka pokapani turski vojnici koje je kršćanska vojska tu porazila. Slična se legenda odnosi na groblje na Privoru u Strugama, gdje se osim sukoba domaće i turske vojske, spominju i svatovi koji su tu pokopani. Zanimljivo je narodno tumačenje prikaza plesa na stećku kao svatovske povorke. Predaja vezana za groblje na Krvavcu u Pasičini kaže da je nastalo nakon sukoba turskih i kršćanskih svatova. Prema predaji jedan od stećaka služio im je kao oltar, a do njega se nalazi dječji grob glavareva sina. Za groblje na Podgrliću u Vidonjama vezana je predaja da se ispod stećaka nalazi blago.
Ivan Volarević