Metković, 28.1.2016. - To smo mi, to je Hrvatska, ne samo u sportu. Kad hoćemo sve možemo, no problem je da nerijetko nećemo, izgubimo se u bespućima vlastite nevjere u svoje snage.
   Nevjerojatna pobjeda naših rukometaša nad Poljacima koji su nas prije godinu dana u Katru zavili u crno, i to pobjeda na njihovu terenu u kraljevskome Krakovu, pala je kao melem na ranu svima koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom i koji su već počeli gubiti nadu da se išta u njoj može promijeniti.
   Krenuli su naši momci prilično dobro i plus pet na kraju prvoga poluvremena budilo je nadu. No, prvih pet minuta nastavka bila je eksplozija naše nadmoći. U sportu, kakav on već jest, nikad ne reci nikad. Naši počeli griješiti, a Poljaci nam uvališe pet komada. Bilo je tu malo i upitnih sudačkih odluka, koje su, priznajmo, kasnije povratili u našu korist. Francuska jest velika europska (rukometna) nacija, ali se Danci nisu mogli baš toliko izložiti.
   U strahu su bile velike oči. Vrijeme je miljelo, nikada kraja. Naši ostaju i sa četiri igrača. Spas nam je, uz sve ostale, donio hitri Štrlek koji je sedmerce zabijao za dlaku, ali je u kontrama i polukontrama pokazao svu raskoš svojih udaraca na gol. Odlučujući trenutak, prema našemu mišljenju, bio je kada je Čupić poput pantere zgrabio loptu odbijenu od stative i u prvoj milisekundi pospremio je iza leđa poljskoga vratara. Tada smo znali da je gotovo.
   Naravno da je i našemu Neretvaninu, bivšemu metkovskom rukometašu, Željku Babiću ne pao kamen nego planina s leđa. I sam ne vjerujući u uspjeh pozvao se na čudo iz Međugorja i na svoga prijatelja Isusa. Već su ga zbog toga počeli prozivati. Bez obzira na to što bilo tko od nas o tome mislio, ima li izbornik Babić pravo na svoja uvjerenja? Čini se da ne, i tu ćemo se i dalje zapetljavati i sami sebi klipove pod noge podmetati.
   Nećemo zaboraviti još jednu zvijezdu spektakularne hrvatske rukometne večeri. Kolinda, svaka čast!
   A Francuzi? Idu doma, premda im moramo izreći zahvalnost što su nas poniženjem uskrsnuli iz pepela. Ako i ne osvojimo medalju četvrti smo u Europi.