Metković,
1.2.2016. - Jučer su počele maškare, a danas je 1. veljače, obljetnica početka velikih snježnih „radosti“ koje su nas pogodile prije četiri godine (kako li vrijeme leti). Kada se spoje maškare i snijeg neminovno je sjećanje na legendarnoga metkovskog pitura Jakova Jelaša i njegova kumpanja maranguna Antu Volarevića (pok. Jure) koji su, čini se, samo čekali kada će opet maškare, a očito su imali i kiparskih sklonosti.
Lani smo o maškarama objavili njihovu snježnu skulpturu kenjca koji se našao u vrlo uglednome društvu metkovskih zajefrkanata i plejboja (Sic transit gloria mundi). Bila je to „zima stoljeća“ godine 1929. pa materijala nije nedostajalo. Tako je nastala i skupina koju bismo mogli nazvati „baba kolje dida“ (A zašto? Bit će zato što je svaku večer provodio s njom.).
Druga je snježna skulptura posebno zanimljiva. Snimio ju je 26. siječnja 1935. tadašnji liječnik u Metkoviću dr. Vučković, a nastala je ispred Jakovljeve kuće u današnjoj Ulici oca Ante Gabrića. Zanimljivo je da su Jakov i Ante zaradili prijavu zbog narušavanja javnoga reda i ugroze morala. Još je zanimljivije da im se se to dogodilo ne zbog snježne skulpture koja predstavlja ženski akt na vrčini, kako se tada „otmjeno“ nazivala današnja tuta, nego zbog toga što je glava skulpture frapantno nalikovala jednoj metkovskoj gospođi, supruzi tadašnjega uglednoga lokalnoga metkovskog političara. Sva je sreća da tada nije bio SOA-e jer skulptura vjerojatno ne bi ugledala svjetlo dana, premda, možda i bi jer bi se ona (SOA) tada bavila pradjedom Bože Petrova.
Imali smo mi snjegova 1985. pa 2005. i 2012., no nestalo je metkovskoga duha. Zapravo preselio se na umeko, kako bismo u stilu nedavno preminuloga Bulcsua Laszla imenovali software.
Fotoarhiv: Studio 'Veraja'
nastavlja se…
