Nakon što je predsjednik ogranka Božo Lovrić predstavio autora i dao uvod u temu, Jurčević je, ugodno iznenađen odazivom. okupljenima zahvalio na zanimanju za njegovo djelo. Rekao je da su motivi za pisanjem te knjige višestruki, a ponajprije se nalaze u činjenici da je on povjesničar te tako mora svim događajima proučavati uzroke i posljedice.

Osvrnuo se na medije u Hrvatskoj i njihovo djelovanje nazvao ispiranjem mozga, istaknuvši primjer plasiranja teza da je u Jugoslaviji narodu bilo bolje. Takve tvrdnje pobio je promjerima nestašice goriva i osnovnih potrepština.

U posljednjih sto godina Hrvati su živjeli u šest različitih državnih okvira, a svaki je okvir onoga prethodnoga smatrao najgorim dotada – naglašava Jurčević uspoređujući te promjene sustava s obitelji koja često mijenja mjesto boravka pa zbog toga i ne može izgraditi stabilne uvjete za život.

Ipak, od svih tih sustava, autor smatra da je jugoslavenstvo ostavilo najveći trag na hrvatskome narodu, dok se u razdoblju od 1945. do 1990. dogodila strahovita pustoš u društvenome smislu, kada se kažnjavala svaka krivo izgovorena riječ, pjesma ili šala.

Istaknuo je da većina današnjih političara u sebi ne nosi zanesenjaštvo ni patriotizam, već se sve svodi na osobne ili stranačke interese. Govorio je i o medijskome veličanju Tita koji je danas prikazan kao izrazito pozitivna ličnost te je to usporedio s aktualnim napadima na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

Budući da je knjiga izazvala veliko zanimanje, nakon Jurčevićeva izlaganja razvila se diskusija o aktualnim i povijesnim temama.