Metković

Živi fosili

Delta Neretve, koja pripada području Dinarskog krša, obiluje spiljama, jamama i drugim kraškim pojavama. Jedna od najznačajnijih neretvanskih jama, od šireg nacionalnog značaja je Jama u Metkoviću, iznad kuće obitelji Vuica u podnožju Predolca. Naime, u njoj je otkrivena do sada najveća dostupna živuća kolonija reliktnih podzemnih školjkaša congerie kusceri u Hrvatskoj. To je jedini poznati podzemni školjkaš na svijetu. Taj do dva cm dug školjkaš je zapravo "živi fosil" koji se tijekom geološke prošlosti iz površinskih jezera preselio u kraško podzemlje i tu se prilagodio životu u vječnoj tami. Jama je razvijena unutar alveolinsko numulitnih eocenskih vapnenaca uz tektonske lomove. Na spiljski ulaz nastavlja se 10 metarski vertikalni pad, do površine slatkovodnog jezera, na sredini kojeg se nalazi mali otočić. Zanimljivo je da rijeka Neretva ima podzemnu vezu s jezerom, pa se u njoj mogu naći životinje koje inače ne žive u podzemlju npr. jegulje, kozice... Dubina jezera iznosi oko 15 m, što znači da kroz porozni kraški teren more prodire u donje slojeve jezera. Zbog značajne podzemne faune, interesantne morfologije, jamu bi trebalo točno valorizirati i adekvatno zaštititi.

Lađa i trupa

Kako je život upućen na vodu, u Delti su u tradiciji dva prijevozna sredstva:

TRUPA - u dnu je duga 3-3,4 m, a široka po sredini 50-60 cm. U. vrhu je duga 4-4,10 m, a široka u sredini 90 cm. Sa strane je visoka 25-30 cm. Teret koji prevozi je 200-250 kg, plus vozač. Gradi se od drva, a u novije vrijeme i plastike.

LAĐA - ima ih različitih dimenzija. U dnu su duge od 3,40-4,10 m, a u vrhu oko 8 m. Sa strane je visoka 0,80 - 1,50 m. Gaz bez tereta je 0,25 m. Široka je 2-3 m na sredini. Nosivost je 25-35 kvintala, što je ovisno o dimenzijama. Kao turistička atrakcija već nekoliko godina vozi se Neretvom maraton posada lađa.

lađa i trupa u svakodnevnom životu Neretvana (sredina XX. st.)

Podrijetlo riječi lađa i trupa/trupica

Trupa nije česta riječ - kao ni njezina umanjenica trupica / s time što obje označuju riječno plovilo, ili točnije: riječno plovilo s ušća Neretve, obično načinjeno od dasaka (koje su premazane katranom), dok su izvorno vjerojatno bile naprosto u obliku izdupka iz trupca (debla), to jest kao već dobro poznato praplovilo za sve vode - ladva. To plovilo je dugo do 4 metra, s nosivošću do 300 kilograma. Pokreće se ili veslom ili odtiskivanjem s pomoću motke. Rabi se za lov i u poljodjelstvu (prema članku T. Macana u Pomorskoj enciklopediji).

Prema Akademijinu Rječniku (još i 1966.) riječ trupa je samo "panj na kojem se siječe meso" (u Mostaru, u Hercegovini), dok je trupica "malen panj (na kojem se što siječe) ili stalak čega", pa je tako i u Vitezovića trùpica "mesarski kalup" (latinski carnarium), dok je u Šuleka podnožje (Postament, Fussgestell).

I prema P. Skoku nema značenja plovilo za oblike trupa, trupica, ali se on zato sustavno bavi riječju trup, a sa značenjima: panj, klada, tijelo, te morska riba trup – scomber thynnus.

Riječ je sveslavenska, praslavenska i baltoslavenska, a s polaznim značenjem "panj" (lat. truncus). Slijedi staroslavenski pridjev truplo (go, gol, nepokriven, bez odjeće), koji poimeničen daje troplo, što je truplo (lešina, mrtvo tijelo), ali trup-truplo kao stablo, deblo drveta...

Korijenski je srodan i staropruski oblik trupis (klada, panj, trupac). Indoeuropski korijen je *ter- od trti u značenju "strugati, trgati, tesati, obrađivati", pa bi naša trupa-trupica bila također počela kao "monoksil" (doslovce: "jedno-drvo"), to jest: kao drevna drvena ladva.

Isto nam to potvrđuje i grčki glagol trypáō/trýō bušiti, probušiti, zatim tò trýpánon - svrdlo, bušilica, te trýpēma (probušotina, luknja), upravo kao i medicinski pojam trepanacija, koja - između ostaloga - znači i "bušenje glave u zdravstvene svrhe", što se primjenjivalo već u ljudskoj prapovijesti...

Lađa

Vrlo obična i isto tako česta riječ ijedna od temeljnih riječi medu plovilima. Međutim, iako se često poistovjećuje s riječju brod, lađa ipak ima posebnije značenje i uporabu. Iako se ona nerijetko u rječnicima i priručnicima upućuje na riječ brod, ipak je posve smisleno promatrati je i izdvojeno, a najviše zbog toga što ona danas znači:

- pretežit nazivak za plovilo unutrašnje (riječne i jezerske) plovidbe

- (općenito): zamjena za čamac, brod-brodica-brodić

- (povijesno): tako se zvao dubrovački čamac (od 10. do 15. st.) na vesla i s latinskim jedrom

- (grad.-arhitekt.): dio crkve koji se inače zove brod (a istoznačnica mu je lađa, to jest: izduženi unutrašnji prostor bazilike namijenjen vjernicima).

Dapače, čak i Akademijin Rječnik (obradivač P. Budmani, 1903.) tvrdi kako je starije i pravo značenje bilo svako plovilo, ali da je u naše doba "samo mala tada" i najčešće za vožnje rijeci, a kako se velika lađa zove brod. Tu riječ potvrđuju i stariji hrvatski rječnici i pisci. Po podrijetlu lađa je i sveslavenska i staroslavenska:

- izvorni oblik u staroslav. je alъdija

- stari hrvatski oblik je ladija, od čega je i lađa

- ruski – lódija, ladъjá

- litavski - eldija

- praslavenski praoblik - *oldija (prvotno: jednodrvni izdubak "jednodrvnik", ali i kopanja: načve, iskopina/izdubina u drvetu.... te i ladva, posuda od jednog komada drveta

- indoeuropski korijen je *aldh-, potvrđen u starijem nordijskome obliku olde ... sličnoga značenja...

Iz izvanredne knjige Tomislava Ladana Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo

Pijavice

Za vrijeme I. sv. rata iznenada je otkrivena vrijednost neretvanske pijavice. Naglo je počeo lov na njih, a cijena im je na svjetskom tržištu vrtoglavo rasla. Početkom 30-tih godina neretvanska pijavica je po kvaliteti zauzimala prvo mjesto na svjetskom tržištu, a vrijednost joj je skočila za sto puta u odnosu prema ostalim pijavicama. Obično su se lovile uranjanjem lovčeve noge i udaranjem štapom po vodi, čime se oponašao pokret toplokrvnih životinja na koje se inače pijavice kupe.

Lepra (guba)

Lepra, tj. guba stoljećima je harala Europom, pa i Hrvatskom. U Dalmaciji je tako svaki veći grad imao svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Najvjerojatnije je došla iz susjedne Bosne, kamo su je donijeli turski vojnici. Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca.

Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij, gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. posljednji leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. leprozorij je ukinut.

Kao kuriozitet navedimo da se u župnom uredu u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Sv. Pričest bolesnicima.

Malarija

Slavni talijanski putopisac Alberto Fortis u svom čuvenom djelu "Put po Dalmaciji" piše i o svom posjetu Neretvanskom kraju 1772. god. U knjizi pripovijeda o teškom i nezdravom životu u Neretvi gdje je često harala malarija. Zbog toga je opravdano nastala izreka "Neretvo od Boga prokleta", a malarija se nazivala, čak i u medicinskim krugovima "Neretvanska bolest". Dalje iznosi jedan zanimljiv podatak, kako mu je jedan Neretvanin rekao da groznica od koje masovno stradaju dolazi od uboda komaraca. Stoga svaki stanovnik ima mali šator kojim se štiti od uboda komaraca. Zanimljivo, jer je komarac kao uzročnik malarije "otkriven" tek u Indiji 1898.