Povijest
Godine 1873., na valu narodnog
pokreta, Metković
dobiva Hrvatsku narodnu čitaonicu neretvansku
u okviru koje se 1875. utemeljuje metkovska
amaterska kazališna sekcija. U to vrijeme rijetki su
gradovi u Hrvatskoj u kojima je postojao amaterski
kazališni život.
Kako je, nažalost, arhivska
građa Čitaonice uništena, ne znamo pojedinosti o
djelovanju amatera sve do 1899. kada je prigodom
obljetnice Čitaonice izvedena predstava
Kraljević Radovan autorice Ide Fürst.
1900., godinu dana nakon zagrebačke premijere,
metkovski amateri izvode predstavu Posljednji
Zrinjski autora Higina Dragošića.
Slijede mnoge izvedbe, a osvrt na jednu od njih daje
i splitski list Jedinstvo u broju 12. iz
1900.
Nekoliko godina poslije
amateri dobivaju i prostor za rad unutar
novoizgrađenog hotela Austrija. Tako 1907. u
Metkoviću djeluje Neretvansko omladinsko društvo
Napredak. Nažalost, sljedeće godine arhiva i
garderoba im stradavaju u požaru.
Izvedbom djela sa nacionalnim
predznakom, metkovski amateri su značajno
pridonijeli učvršćenju nacionalne svijesti kod
svojih sugrađana i neretvana uopće, što, razumije
se, nije bilo baš po volji tadašnjoj crno-žutoj
vlasti. (Ovu nit možemo pratiti kontinuirano,
nijednoj vlasti nije bilo po volji ma kakvo
kulturno djelovanje koje učvršćuje nacionalu
samosvijest. Počnimo samo od Mlečana, Austo-Ugarske,
Kraljevine SHS, prve Jugoslavije, druge Jugoslavije,
a danas je to podignuto na višu razinu Novog
svjetskog poretka.)
Između dva rata središnje
mjesto kulturnog života bio je prostor hotela
Zagreb. Iz tog razdoblje bilježimo izvedbe djela
Čovjek, Ilirci, Kovačev student, Madam Pompadur,
Kartaš, Marinko Balerin... Jednog dana u
Metkoviću se zaustavila putujuća kazališna družina
čiji član je bio Tuzlak g. Veljko Petrović.
Igrom sudbine on ostaje u Metkoviću i dugi niz
godina posvećuje amaterskom kazalištu kao glumac,
redatelj i pedagog. Njegov rad ostavio je traga na
generacijama metkovskih amatera.
Tijekom Drugog svjetskog rata
zamire kazališni život, ali se kao kuriozitet
bilježi aktivnost skupine OPRDIŠ koja
se u ta teška vremena znala narugati svemu što u
gradu nije valjalo, pa bila to i okupacijska vlast.
Jednom su, tako, javno izvrgli ruglu talijansku
vojsku koja je opljačkala njihovo kazalište otevši
im sve što se moglo ponijeti.
Nakon oslobođenja Metkovića
1944. u gradu djeluje Narodno kazalište Biokovsko-neretvanskog
okruga. Izvode se, za to vrijeme politički poćudna,
djela Jazavac pred sudom i Sluga
Jernej i njegovo pravo. Prestankom ratnih
djelovanja 1945. u Metkoviću radi Glumačka škola na
čelu sa Julijem-Đulom Medovićem, Ivicom Glušćevićem i Dragom Bušićem. Te godine su,
kažu, zlatno razdoblje metkovskog kazališnog
amaterizma. Brojne predstave koje su ti ti
zanesenjaci postavljali urodile su blistavom idejom.
Izgradnja pravog kazališta. Sredstvima
prikupljenim od ulazica, raznih priredaba i plesova
platili su izradbu projekta. Zgradu je
projektirao slavni Aleksandar Freudenraich.
U međuvremenu je dobrovoljnim radom poznatih i
nepoznatih Metkovaca završena ljetna pozornica koja
i danas predstavlja, možda, najljepšu u Hrvatskoj.
Bile su to godine kada je DEUX EX MACHINA
sišao na zemlju.
Ponovno iz političkih razloga
(nismo bili dovoljno komunistički orijentirani)
kazališni život Metkovića gasi se sredinom pedesetih
godina XX. stoljeća. To vrijeme iskorišteno je za radove na zgradi kazališta koja
se uz
samodoprinose konačno završava 1977.
MAK
Svečanim otvaranjem kazališne
zgrade 25. svibnja 1977. ništa više nije bilo isto.
Metković je dobio kulturni hram. Hram kakvih se od
Fažane do Prevlake može nabrojiti na prste jedne
ruke. "Stare snage" su živnule. Gospoda Glušćević,
Bušić i Marko Carević pokreću kazališni
amaterizam uz skupinu mladih kazališnih entuzijasta.
Brojne (posjećene) predstave daju im novi elan, pa
1987. Metković postaje domaćin Smotre kazališnih
amatera Dalmacije.
Devedesete godine prošlog
stoljeća (pazite, ne radi se o 19. stoljeću)
obilježene su nacionalnim zanosom. Zbog ratnih
djelovanja kazališne aktivnosti su nakratko
onemogućene, ali već 1992. amateri pod vodstvom g.
Tonija Pehara izvode Brešanov Kratki kurs dugog
propadanja. Slijedi niz predstava, ali je
ta godina značajna po tome što se prvi put spominje
ime MAK - Metkovsko amatersko kazalište. Godinu
kasnije, nakon puno desetljeća, matkovski amateri,
pod ravnanjem g. Jekše Zlodre, ponovno izvode svoju
kultnu predstavu Posljednji Zrinjski.
Slijedi tzv. Slavonska turneja na kojoj je još
jednom pokazan kvalitet.
Posljednjih godina metkovski
kazališni amaterizam svako malo nam priredi koje
ugodno iznenađenje. Ovdje se, ipak, treba spomenuti
godinu 1998. Pred Sv. Iliju, sveca zaštitnika
grada, metkovski kazalištarci
su u
režiji autorice
Jolande Tudor praizveli predstavu Jedan je
Bog. Ova predstava je od tada izvođena svake
godine pred Sv. Iliju.
Danas ansambl MAK-a broji oko
40 članova koje, unatoč razlici u godinama spaja
ljubav prema teatru. Nažalost, MAK je prije nekoliko
godina izgubio svog najstarijeg člana - gospođu Ljubu Jeramaz koja se kazališnim amaterizmom bavila
gotovo 80 godina i dugogodišnju voditeljicu Editu
Markotić. koja nam je i pripremila ovaj materijal.