2007.

Uoči X. maratona lađa na Neretvi, koji se održavao pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, organizatori i lađari, ali i potencijalni posjetitelji, ponovno su zabrinuto pogledavali u nebo jer subotnje jutro nije baš obećavalo lijepo vrijeme. Na sreću, tijekom utrke oblaci su se razišli, čak se može reći i da su uvjeti za veslanje bili povoljni.

Prije Maratona se u Metkoviću na više lokacija održavao raznovrstan program, od potezanja konopa do folklornih nastupa, Gradske glazbe itd. Održan je i mimohod lađarskih ekipa, no svi su nestrpljivo čekali start Maratona. U grad je stigao i premijer Ivo Sanader te mnogi visoki državni i stranački dužnosnici. Izborna je godina pa se svi žele pojaviti na što više mjesta. Nadamo se da će takvu političku potporu Maraton imati i u budućnosti jer je za samo deset godina postao nezaobilazna manifestacija u dolini Neretve, bez obzira na sve organizacijske i ine manjkavosti.

Naš plan bio je, kao i prethodnih dviju godina, sa zapovjednoga broda pratiti Maraton od Metkovića do Ploča. Uredno smo dobili novinarsku akreditaciju i na vrijeme se bez problema ukrcali na brod Bibe, koji je ove godine zamijenio puno veću Palagružu. Čekalo se na ukrcaj Premijera i ostalih gostiju. Nakon što su oni stupili na brod, kapetan Bibe shvatio je kako se na brodu nalazi puno više ljudi nego što je bilo najavljeno (i koliko brod smije primiti) pa, potpuno ispravno, naređuje prekid ukrcaja. Tu nastaju problemi i neugodne scene jer se mnogi s kartama ne uspijevaju ukrcati. Očito je da su se mnogi na neki način ukrcali ilegalno ili je izdan veći broj karata. Kada smo vidjeli da su na suhom ostali kolege iz Večernjaka i Slobodne i mi smo odlučili napustiti brod te Maraton popratiti na drugi način.

Start je, kao i uvijek, bio spektakularan. Trideset tri lađe, u dva reda, pokrenule su se nakon zvuka sirene uz detonacije tzv. topničkog udara. Nastala je borba za čelne pozicije koje osiguravaju mirnije veslanje, no to baš nije bilo jednostavno jer je Neretva bila pregrađena plutačama koje su odvajale lađarsku stazu od koridora za prateće brodovlje. Ove se godine problem brodova pokušao riješiti na taj način, no izgleda da ne postoji idealno rješenje.

Sjedamo u automobil i upućujemo se na desnu stranu Neretve smatrajući da će na cesti prema Kuli Norinskoj biti manja gužva. Vrlo brzo zaključujemo da je i tamo krkljanac. Milimo do Kule i tamo jedva uspijevamo dostići dva broda s gostima grada Metkovića koji su plovili na začelju. Prve lađe već su prošle Krvavac. Kako je županijska cesta kroz Krvavac preko Opuzena i Komina uska, u Kuli skrećemo preko Bagalovića na Desne te na Banji ponovno izlazimo na nju. Na mostu je, preko kanala koji spaja Neretvu i Crnu rijeku, mnoštvo ljudi koji žele vidjeti koja će posada prva proći ispod tumbina. Nema mjesta za parkiranje pa produžujemo do Rogotina. Tamo ista stvar. Produžujemo prema Pločama gdje zatječemo kompletnu glavnu ulicu pretvorenu u štekat što se nastavlja sve do crkve. Mami nas miris roštilja. Ništa riba i vino, samo ćevapčići, pljeskavice i pivo. Bujrum! Na rivi je masa svijeta što iščekuje Rogotinjane i Kominjane koji se, kako saznajemo putem radija, bore za prvo mjesto. Takav poredak je i ostao do samoga kraja, možda iznenađenje, budući da su Kominjane svi držali favoritima, no, Rogotinjani su, očito, pustili da se protivnik ispuše i znalački održali pobjedničku poziciju do cilja. U Pločama je već svejedno je li pobijedio Komin ili Rogotin jer, i jedni i drugi tamo imaju brojne navijače, a teritorijalno spadaju pod grad Ploče ili, kako je kasnije rekao glumac amater prof. Tomislav Zubčić u liku kneza Domagoja, sam Bog zna kojim su sve rodbinskim vezama povezani Rogotin i Komin. Nastaje opća fešta Rogotinjana uz vidno razočaranje Kominjana. Samo četiri sekunde bili su slabiji na stazi dugoj 22,5 km.

Na svečanome proglašenju pobjednika ovogodišnjim prvacima medalje je podijelila županica Dubrovačko-neretvanske županije Mira Buconić, a veliki štit u trajno vlasništvo izaslanik predsjednika RH general zbora Josip Lucić. Rogotinjanima je, naime, ovo treća uzastopna pobjeda. Treba spomenuti i dvostruke pobjednike Maratona - ekipu Donjana donjih koja se ove godine vratila na velika vrata i trećim mjestom pokazala da se na njih treba i dalje računati. Njihova dodatna vrijednost jest da u momčadi nije bilo profesionalaca, nego su sve obavili domaćim snagama. Momčad Vida, koju su mnogi svrstavali u sam vrh, očito je ovaj put imala problema, tim više što su im Rogotinjani mjesec dana prije Maratona oteli trenera, što je podosta zategnulo, inače dobre, odnose na relaciji Vid - Rogotin.

Tmurno nebo baš nije ulijevalo povjerenje.	Premijer Sanader u raljama medija.	Dio gledatelja na staroj austro-ugarskoj rivi.
Tomislav Zubčić, alias knez Domagoj.	Županica Buconić silazi na brod.	Premijer Sanader sa stranačkim kolegama.
Ukrcaj je zaustavljen. Mnogi ostaju na suhom.	Mi prelazimo na plan B. Pratit ćemo start Maratona.	330 vesala u istom trenutku zahvaća vode Neretve.
U prvome trenutku svi su izjednačeni...	… no stječu se i prvi centimetri prednosti.	Lađari su nam u tren okrenuli leđa. Nama je vrijeme je za put ka Pločama.
Pred Kulom Noriskom jedva sustižemo brod „Trpanj sa gostima grada Metkovića“.	Pred njim je i veći brod „Delfin“ na kojem se vijore zastave grada.	Vrijeme je i za plan C. Na Kuli skrećemo put Desana. Pogled na Neretvu sa Bagalovića.
Lučica u Pločama u iščekivanju prvaka.	Na ulicama vlada živost. Najveselija su djeca.	Kako balon može letjeti…
… njih sigurno ne zanima.	Idemo do umjetnog ušća Crne rijeke. Ubrzo vidimo ono o čemu smo slušali tijekom Maratona…	… gotovo mrtva utrka Rogotina i Komina.
S tri i pol minute zakašnjenja stižu trećeplasirani Donjani donji.	Njih ubrzo slijede Zagreb i Baćina…	… Krvavac II…
… i Staševica.	Plina Stablina bježi desetak sekundi devetoplasiranim Domagojevim gusarima...	... koji i dalje veslaju punom snagom...
... jer im je za parićem ekipa Gospa od Zdravlja-Vlaka.	Nova momčad na Maratonu nosi ime Marka Markote, pokojnog veslača iz Rogotina.	U međuvremenu u pločansku luku su uplovili i preteći brodovi koji su morali preko Ušća.
Bakljada u pločanskoj luci. Za nju je, kao i uvijek, zadužena ekipa Torcide.	Ne znamo tko je pokupio ovu silnu PET ambalažu. Brzom računicom došli smo do iznosa od barem 500 kn.	Slavlje Rogotinjana na rivi.
U ženskom dijelu maratona Neretvanke su nakon odveslane cijele staze za 74 sekunde nadmašile Metkovke.	Trećeplasirana momčad Donjana donjih. Njima je pripao mali štit i 10.000 kn.	Drugoplasiran Kominjani osvojili su 20.000 kn što ih je sponzorirao grad Metković. Na slici s metkovskim gradonačelnikom Jambom.
Županica Buconić Rogotinjanima je podijelila zlatne medalje.	Rogotinjani sa velikim štitom i čekom na 30.000 kn. Sponzor je grad Zagreb.	Predsjednik Udruge lađara Neno Kovačević na kraju je županici dodijelio posebno priznanje.

Završio je i dugo očekivani X. jubilarni maraton. Iako su se očekivali veći pomaci, mora se priznati da je uspjeh što su prvi put sve posade veslale u istim lađama. To nije bilo baš lako izvesti. Pomak je i veći red kad su u pitanju prateći brodovi. No, ostaje ono nešto. Maraton se potvrdio kao nezaobilazan događaj, ne samo u dolini Neretve, nego i u Hrvatskoj. Očito je da u organizaciji treba krenuti drugim putem, jer ovako se maraton opet sveo na lokalnu manifestaciju koja ni blizu nije turistički i marketinški iskorištena koliko bi morala biti.