Metković

Crkva Sv. Vida, smještena usred polja na ulazu u Vid, spada među starije na ovom području. Iako se stručnjaci ne slažu oko vremena njezina nastajanja sigurno se zna da je izgrađena na mjestu puno veće crkve - jedne od triju starokršćanskih bazilika u ondašnjoj Naroni. Tijekom posljednje obnove ove crkvice, koja je bila u lošem stanju, iskorištena je prigoda za temeljito istraživanje bazilike koja je tu stajala od V. stoljeća.

Stručnjaci Arheološkog muzeja u Splitu obavili su istraživačke radove na temelju kojih se može zaključiti da je propadanjem Narone u VI. i VII. st. bazilika napuštena zbog čega je došlo do njezina urušavanja. Vjerojatno su tome pridonijeli i novi narodi koji su se tijekom velike migracije kretali po ovom području. Pronađeni predmeti (novac, keramika...) ukazuju na diskontinuitet od nekoliko stoljeća nakon čega rijetki stanovnici, koji su ostali ili se naselili na razvalinama Narone, ruševine bazilike počinju koristiti za ukop svojih mrtvih. Tijekom iskapanja pronađeno je pedesetak grobova datiranih u XIV. i XV. stoljeće. Nepravilan razmještaj grobova vjerojatno znači da je groblje postojalo prije sadašnje crkve Sv. Vida. Prema tome ona nije mogla biti napravljena u predtursko vrijeme, kako se smatralo. U prilog toj teoriji ide i činjenica da su štovanje sv. Vida u naše krajeve donijeli tek benediktinci u srednjem vijeku. Stoga je vjerojatno da je sadašnja crkva Sv. Vida sagrađena u XVI. st., nakon što je groblje izgubilo svoju ulogu.

U vrijeme gradnje nove crkve zidovi stare bazilike bili su već dosta porušeni pa se samo jednim dijelom mogu naći ugrađeni u nove. Uglavnom se u gradnji slijedilo stare temelje, osim sjevernog zida koji je napravljen pokraj temelja bazilike. Isto tako graditelji nisu nastavili gradnju kružne apside (možda pomanjkanje vještine) nego je nova apsida četvrtasta oblika. Upravo na ovom dodatku vidi se da sa četverokutima nisu bili u najboljim odnosima što je vidljivo iz tlocrta.

Služba u crkvi obavljana je tijekom stoljeća sa prekidima što je ovisilo o njezinom stanju. Od 1901., kada je obnovljena, do 1961. to je bila i župna crkva u Vidu. Izgradnjom crkve Ledene Gospe, na vrhu vidonjskog brežuljka, Sv. Vid gubi i ulogu župne crkve. Sadašnji izgled crkva je dobila 1995. kada je na blagdan Sv. Vida svečano posvećena.

U unutrašnjosti crkve toga je dana postavljena stalna izložba nalaza sa lokaliteta vezanih za starokršćansku baziliku. Sve ono što je moralo nakon istraživanja ostati pod zemljom, prikazano je putem panoa.

Korišteni materijali iz knjige 'Sveti Vid', Emilio Marin i
suradnici, Arheološki muzej Split, 1999.